Citat:
z@re: Moze na dva nacina pristupit : standardnom notacijom polja, a[10], ili *(a + 10). Cini mi se da je drugi nacin brzi, jer kod prvog slucaja kompajler pravi adresa+offset, a kod drugog se automatski generira krajnja adresa, iako izgleda bas obratno.
Istina, ali to neradi nikakvu, ama bas nikakvu razliku, jedino 2 oblik moze pogorsati citljivost koda. I sigurno postoji optimizacija u samom kompjleru koja izvodi prepis [x] i *(+x).
Citat:
@zrael:svjetskih strucnjaka sa podrucja programiranja.
I on ti je rekao da ne koristis polja nego liste...
Citat:
, ali za one koji se malo ozbiljnije zele baviti moraju napustiti polja i preci na liste
Boze...
- Polje ima O(1) za dohvacanje elemenata dok lista ima O(N)
- Polje ima za insertiranje elemenata O(N) dok lista ima O(1)
To su glavne razlike (ima ih naravno jos ali mi se neda pisati)...
Sta ako ja zelim implementirati hash tabelu kod koje je krucijalno dohvacanje elemenata po nekom kljucu?
Najblize tome mogu doci sa listama ako napravim binarno stablo, a onda mi je dohvacanje O(log
2N) sto i nije neka brzina ako ti kazem da imam u tom stablu milijardu elemenata.
Hash stablo implementirano sa poljem pruza mi dohvacanje na O(1) koji ne ovisi o broju elementata u samoj tablici (polju).
Sve ima svoje karakteristike, a treba se znati sluziti sa sto vise teorije da bi se znalo iskorititi "ono" pravo u pravom trenutku.
I zato tvoja gornja tvrdnja ne stoji.
Bez uvrede, morao sam stviti karte na stol.