Ne tvrdim da nema slučajeva gde radnici iz privatnog sektora štrajkuju ali ovo što navodiš nije taj slučaj, jer se ne radi o radnicima nego o vlasnicima. A i oni svoje zahteve ne ispostavljaju poslodavcima nego vladi.
Stvar je što u normalnom kapitalizmu ne može da se svede samo na zakon ponude i tražnje. Jer potrebna je i država, koja sa svojim zakonima određuje pravila igre. Inače bi na primer svaki poslodavac davao otkaz ženama koje zatrude, radnicima koje se povrede na poslu pa moraju na bolovanje i sl.
Dakle, nekvalifikovan radnik je u potpunosti vlasnik svoje sudbije. Mene ti problemi o kojima pričaš i ne dotiču... Ja doduše radim prekovremeno, radim mnogo, putujem itd. ali sam i adekvatno plaćen, pa ni ne obraćam pažnju na to... Međutim ako nekome to smeta, nek prijavi poslodavca inspekciji.. ok, ostaće bez posla. Kad sledeći radnik dođe ako se poslodavac opet bude tako ponašao, nek ga i taj sledeći prijavi inspekciji... Doćiće treći, četvrti itd... Ali će poslodavac vremnom ukapirati da mu je najbolje da prijavljuje radnike i da ih plaća normlano nego da plaća kazne inspekciji svako malo... Ali vidiš, to je stvar koju radnici SAMI moraju da urade... Malo je iluzorno očekivati da će neko drugi doći i baviti se njihovim problemima... Meni iskreno šište jaja za neku tamo prodavačicu koja mora da radi prekovremeno 7 dana u nedelji... Ako joj je loše nek se sama bori za bolje uslove...
Vidi, ja nemam nikakvih problema da se izborim za svoja prava. Ako mi ne odgovara firma, mogu da je napustim i da uvek nađem drugi posao. Mogu i da postavljam svoje uslove kada se zapošljavam. Ali ja sam svestan toga da ogromna većina radnika u Srbiji to ne može jer su lako zamenljivi. Takođe sam svestan da to što ja SADA imam mogućnost da to radim, ne znači da ću biti u istoj situaciji za 20 godina. Zato mene ti problemi, iako ih trenutno nemam, ipak dotiču. Makar iz saosećanja prema ljudima koji su u manje ili više u toj situaciji a kojih ima i u mom okruženju.
Iluzorno je očekivati da radnik koji je jedva našao taj posao koji radi, a recimo izdržava porodicu, može tek tako da napusti posao koji radi jer poslodavac ne poštuje njegova prava. Opet, ja lično mogu (i jesam više puta) iako imam porodicu, ali ovde pričam o prosečnom radniku a ne o sebi. A i tvoja priča bi možda mogla da važi u normalnoj državi gde taj poslodavac ne može da podmiti tog inspektora koji dođe. I da se razumemo, u uređenoj državi nije posao radnika da obezbedi da se njegova prava poštuju, već države. Po tebi je najnormalnije da poslodavac briše pod sa radnikom dok god se ovaj ne buni!
To što tebi, kako kažeš šište j**a za prodavačicu koja radi prekovremeno 7 dana, ne znači da taj problem ne postoji i da je u redu što postoji.
Nego, ti nikako da odgovoriš na moje pitanje koje postavljam već 5 puta...
- Da si ti vlasnik firme, koliko bi plaćao jednu čistačicu, a koliko fizičkog radnika koji nosa džakove?
Verovatno si me pomešao sa pokretačem ove diskusije o platama u šećerani. Moj odgovor je, ono što verovatno očekuješ, da bi ih plaćao NAJMANJE ŠTO MORAM. Imajući naravno u vidu zakone ove države (minmalna plata i sl). Ja samo hoću da kažem da mi se čini da je teško naći radnika za teški fizički posao (nošenje džakova) koji će da radi za 400 dinara dnevno, ne zato što mu to nije dovoljno da prehrani porodicu, već zato što on taj posao može da radi i za veću dnevnicu. Moj brat je skoro renovirao stan pa je više puta morao da angažuje fizikalce da iznose šut, i ako se dobro sećam oni nisu ni malo jeftini. Ako te baš interesuje mogu da se raspitam, ali mislim da za ovu diskusiju to i nije bitno, jer se u osnovi slažem sa tobom da je normalno da poslodavac gleda da ga radnik minimalno košta.