Vlada najmnogoljudnije muslimanske zemlje sveta,
Indonezije, postavila je sebi grandiozan cilj - proizvesti do 2010. godine 1,3 milijarde litara biodizela. Predviđena je izgradnja 11 fabrika za proizvodnju biodizela. Postepenom prelasku na biogorivo ne stremi samo Indonezija. Da smanje svoju zavisnost od vrtoglavog poskupljenja nafte spremaju se vlade svih azijskih zemalja.
Mada biogorivo sada podmiruje samo jedan odsto potrošnje goriva na tom kontinentu, analitičari ne sumnjaju da će njegov udeo u potrošnji energenata stalno rasti. U Indoneziji za ostvarenje tog cilja postoje svi uslovi. Ta zemlja, zajedno sa susednom
Malezijom, proizvodi oko 85 odsto celokupne količine palminog ulja na svetu, a Indonežani baš tu sirovinu nameravaju da prerađuju u biogorivo. Na proizvodnju biogoriva se priprema i najveći svetski proizvođač palminog ulja - Malezija, koja planira da to ekološki čisto gorivo i izvozi.
Zainteresovanost privatnih firmi za proizvodnju biodizela iz palminog ulja raste tako brzo da je malezijska vlada bila prinuđena da obustavi izdavanje novih licenci iz bojazni da bi se veliko interesovanje za "zeleno" gorivo moglo negativno odraziti na život običnih ljudi. Pojavila se realna opasnost da palmino ulje sasvim iščezne iz prodaje na pijacama.
Za korišćenje biogoriva sve veću zainteresovanost iskazuje i
Vijetnam. Firma Agifish, koja izvozi ribu iz te zemlje, početkom jula je objavila da namerava da proizvodi biodizel iz ribljeg ulja. Kompanija takvo gorivo već koristi za pogon pumpi na ribljacima u delti Mekonga.
Indija se istovremeno nada da će postići uspeh u proizvodnji biogoriva iz drveta jatrofa, za čije je uzgajanje vlada te zemlje već izdvojila 40 miliona hektara površina. U Delhiju se nadaju da će gorivo od jatrofe za pet godina moći da zameni 20 odsto indijske potrošnje nafte.
Za korišćenje jatrofe spremna je i Indonezija, gde su Japanci to žbunasto bilje već gajili za vreme Drugog svetskog rata i njegovim gorivom uspešno punili svoje tenkove i avione. Stručnjake, istina, brine da bi za osnivanje plantaža jatrofe u Indoneziji moglo biti potrebno suviše dugo vremena. U slučaju Indonezije glavni motiv za prelazak na biogorivo je katastrofalna situacija sa čovekovom okolinom u toj zemlji, čiji glavni grad Džakartu s pravom smatraju najzagađenijim gradom na svetu.
Zaštitnici čovekove okoline istovremeno upozoravaju da "ekologičnost" proizvodnje biodizela ima i svoju drugu, "tamnu" stranu. Stvar je u tome što je indonežanska vlada ozbiljno razmišljala o osnivanju najveće plantaže uljanih palmi na svetu od preko dva miliona hektara na ostrvu Borneo. Realizacija tog projekta uz podršku kineskih investitora imala bi, pre svega, katastrofalne posledice po faunu tog regiona i ugrozila bi opstanak populacije orangutana. Vlada je, ipak, posle dugog razmišljanja odustala od tog projekta. Skeptički nastrojeni eksperti tvrde da azijske zemlje ne treba suviše da polažu na biogorivo jer je njegova proizvodnja, kao prvo, suviše skupa, a, kao drugo, potrebne su suviše velike površine obradive zemlje.
Biodizel, kako su pokazala ispitivanja, pri dospeću u vodu ne pričinjava štetu biljkama i životinjama, a sem toga, podleže skoro potpunom biološkom raspadanju. U tlu ili vodi mikroorganizmi za 28 dana prerade do 99 odsto biodizela, što znači da minimalno zagađuje reke i jezera, a pri sagorevanju biodizela emituje se ista količina ugljen-dioksida koju su biljke i uzele iz atmosfere.
Zorica Vulešević