Citat:
SZDZ: Pa pogledaj kako je samo socijalizam bio smrt bio za nase pisce:Andric,Crnjanski,Cosic....Ili za sportiste:kosarkasi,vaterpolisti,odbojkasi,u to vreme i rukometasi....A tek za umetnike:Mica Popovic,Lubarda,Omcikus.....
Da,stvarno je bio smrt za sve individualne napore.....or is it?
Bolji kontra primer od Mice Popovica nisi mogao da navedes.
Ako si ikada gledao njegove izlozbe sa onim serijalom sa novinskim listovima na stolu (od kojeg iz ravni platna
izviruje fijoka) postavljenog novinskom stranicom a na stolu dopola pojedena konzerva pastete i popijen
tetrapak jogurta, a sve to u jezivo crnim i mutno sivim nijansama, mogao bi da zakljucis koliko je sve to lepo
i plemenito uticalo na nepopravljivog antikomunistu. Mislim da niko nikada nije bolje i suptilnije izrazio sav mrak
komunizma nego on tada.
Poznata je i anegdota o setnji Mice Popovica i Mihiza pored novogradnje. Ovaj drugi pokusava da bude konstruktivan
pa kaze: 'Vidi Mico, svaki dan kad prodjemo pored ovih zgrada, a one sve vece i vece - nije tako lose, zar ne". A Mica
ce na to: "Da, da, a u kapitalizmu kad zidaju kuce one su svaki dan sve manje i manje...stvarno je sve super".
Ako mislis da se Mica radovao dok je stvarao te slike i da nikada ne bi menjao slavu stecenu obradom takvih impulsa
koji su mu stizali iz zivotnog okruzenja za trenutke obicne licne srece, mislim da si u teskoj zabludi.
Ili sta kazes za pokojnog profesora flaute Miodraga Azanjca, legende srpske muzicke umetnosti, coveka koji je za
izvodjenje Hendlovih sonata u Hendlovoj rodnoj kuci doziveo ovacije, koji je u ona vremena snimio vise ploca klasicne
muzike nego svi ostali redovni profesori zajedno. O njegovom reizboru u zvanje je odlucivao kolegijum u kojem su bile i dve
cistacice, pa je jedino masovna akcija beogradskog kulturnog mnjenja (Ljuba Tadic, Petar Kralj, Stevo Zigon i ostali
bardovi) u novinama sprecila ogromnu sramotu da taj covek bude izbacen sa beogradske akademije gde je smetao
djuvec mafiji ratne sirocadi sa stabovima u beogradskim bircuzima ?
Poznata mi je i cinjenica da je jedan od elitnih drzavnih slikara prvo 'sredio' da mu UDBA strelja vencanog kuma, a zatim
mu se uselio u prostran stan i atelje u centru Beograda (ne mogu sada da se setim ko je tacno u pitanju, ali neko od
onih koje smo na veliko gledali po citankama).
Iako su sportisti i ostali zabavljaci uglavnom u domenu one druge grupe ('lako cemo') imam i tu da te pitam par stvari:
Mogu da pomenem na primer Miodraga Perunovica boksera poluteske, visestrukog prvaka Evrope i kasnije kad je postao
profesionalac mislim da je stizao daleko. Karijera mu je bila presecena u vrhuncu slave radi odlaska u vojsku koji nije mogao
da odlozi. Nekoliko godina posle prestanka aktivne karijere, sreo ga je jedan stariji covek i rekao: "Znas li ko sam ja ?" i
predstavio se: "Ja sam onaj sto te je poslao u vojsku" a onda nastavio "A znas li sto ?" "Zato sto sam te video da si vika'
na jednoga koji je kolima prosa' kroz baru pored trotoara pa te je isprskao, a ja velim - e neces vala momce, mora da znas reda".
Sve to u vreme kada je bio u naponu snage i kada bi neka medalja sa prestiznog takmicenja znacila daleko vise za zemlju
nego drljanje kasarne metlom.
Ili sta kazes za Nadju Komaneci kojoj je sin Causeskua nudio da je ozeni, pa kad nije htela cupao joj je nokte ?
Sta kazes za Miodraga Belodedica koji je iz Rumunije bezao u Srbiju iako je bio privilegovan clan rumunskog drustva ?
A da ne pominjem neduznu decu 'narodnih neprijatelja' koji su u dijaspori (Engleska, Nemacka, obe Amerike) napravili svi odreda
daleko vece uspehe nego sve sto je ostalo u zemlji.
Da ne pominjem ni ljude u biznisu od kojih znam mnoge koji su bili neumoljivo maltretirani ranih sedamdesetih zbog drzanja
privatnog biznisa.
Sto vise prebiram po secanjima, sve vise mi je muka.
Mislim da sam ti naveo dosta toga.