Citat:
U principu, mozes da napravis svoj "data source" gde ces da cuvas podatke, a na formi imas listview i scroll bar. Max vrednost za scrollbar je broj itema u data sourceu, a Listview prikazuje uvek samo n itema, a nakon scrollovanja se list view prazni i puni sledecim setom podataka.
Ja koristim slican koncept... Napravim klasu kakva mi odgovara modelu podataka i onda napunim kolekciju klasama. U ovom konceptu klasa najcesce ima samo dva svojstva: neki Id (jedinstveni identifikator) i neko tekstualno svojstvo (koje prikazujem kao tekst u list view-u). Normalno ako mi treba vise od toga onda i klasa ima vise svojstava ili neku metodu.
U svakom slucaju podatke ne prikazujem direktno vec iz kolekcije u setovima. Kod app sa bazom se stvar ionako svodi na "otvoris konekciju - uzmes (ili ostavis) neki set podataka - zatvoris konekciju - neka obrada" pa onda ispocetka - "otvoris konekciju...." onda tu logiku primenis i u programu - operises sa onolikim setom koliki ti je potreban da uradis posao ili da korisniku zamazes oci da je sve pod kontrolom:-)). U svakom slucaju moj savet glasi da bezis (kad god je moguce) od koncepata gde sve odmah dignes u memoriju (ili u prikaz) jer ces uvek imati "sveze" podatke a i iskren da budem: koja je svrha servirati nekom odjedanput
n hiljada stavki kad on jedva da moze da u svoj mozak smesti 50?