Citat:
Misljenja su definitivno razlicita pa Vas pitam, da li bi ste promenili svoje prezime? Cinjenica je da se neki ljudi odlucuju na takav korak kad dodju u inostranstvo...
Ne. Svaki peti drzavljanin ove zemlje (Australije) govori neki drugi jezik (sem engleskog) kod kuce. Reci mi, imas li prijedlog u sta bih promijenila prezime? Smith, Jones, nesto trece? Koja svrha da placam za promijenu svih silnih dozvola/security checks/papirologije za studije/posao? Ako znas da radis svoj posao, nikoga ne zanima odakle si, niti se bave time. Posao je posao. Jedanput mi se desilo da sam otisla kod poslodavca koji je uveliko zagrizao u nacion./politicko s*****, i iako sam bila u prolazu, cisto da vidim da li im neko treba (nesto novo naucis, drugacija demografija, sto da ne?), drugo pitanje je bilo – sta sam po vjerskom i pol. opredjeljenju? :)) Rekla sam da je moje opredjeljenje (......profesija), a da nemam vremena da se bavim politikom, nego poslom. Zahvalila sam joj se za vrijeme i razgovor, i pozdravila je. Tek sam u razgovoru primjetila akcenat, i sah****** na pismu pored nje. Da sam htjela da se mlatim politikom i sl., otisla bih u politiku. Da radim sa osobom koja je pol. inficirana – ne hvala! Nazalost, iz razgovora sa nn osobom kasnije sam saznala da ta osoba prvo gleda na neciju vjeroispovijest, pol. opredjeljenje i sl. gluposti (ovo cak pita i Australijance) – pa mi je bilo zao sto sam trosila vrijeme, ali sta je, tu je. :) Covjek se uci dok je ziv. :) Ne znam da li je relevantno to sto cesto mijenja radnike, jer ne budu kompetentni. Nek’ je ziva i zdrava, ali bitnije mi je moje zdravlje.
Ovdje dosta internacionalnih studenata uzme englesko ime (samo prvo), cisto jer je zaista nemoguce razlikovati imena jedna od drugih – kad profe to nece da rade (tesko im je da nauce, a nemaju ni neko preveliko interesovanje); a po sjecanju imali smo nekoliko ljudi sa istim imenom na faksu. Znaci, i ime i prezime im je isto. Takodje, imas dosta ljudi ranijih generacija (imigracija poslije ranijih ratova, pa do sezdesetih godina - ne ova iz devedesetih) koji su tada bili u manjini, i svi su im pravili probleme, jer sredina je bila
konzervisana (da je ne nazovem konzervativnom). Sad sa skoro milion Italijana i njihovog ekonomskog uticaja, nesto je nezgodno da ih ignorisu, jer im trebaju glasovi; pa dok su pasta i njihovi specijaliteti ranije bili fuj, sad ih grle objerucke. :) Doduse, sad imaju pik na ljude iz Arapskih zemalja, jer svi se cine teroristima, ali cim i oni malo ekonomski bolje stanu, onda ce se ucutati. Upoznala sam i nekolicinu Kineza, Indusa itd. koji su odlucili da promijenu prezimena, ali bas uvijek se pitam koje im je bilo pravo ime? :)
Znaci u AU to nije toliki problem, iako i ovdje ima ljudi koji su ograniceni po tom pitanju. Jednostavno, takvih ljudi ima svugdje, i osjeti se veci uticaj ako je sredina u kojoj zive relativno homogena. Npr. Nordic countries (izolacija cini svoje), ondaK Njemacka, a u posljednje vrijeme i Francuska sa svojom politikom (prvo osvoji zemlju, opljackaj je, stvori koloniju, ostavi zemlju u haosu i onda razmisljaj sta ces i kako ces – oni su krivi, ti nisi nista radio, ali bitno je da su oni krivi za tvoje probleme). Ljudi nisu navikli na drugacije, jer ne znaju mnogo o tom drugacijem, pa ih spopadne strah (od nepoznatog), i hajde da ih koljemo mentalitet, da odu sto dalje; ili efektivna izolacija, bilo fizicka (ghetto), bilo na druge nacine. Hajde da neki Englez pokusa da konkurise za posao vatrogasca u Kanadi; pouzdano znam da na nekoliko mjesta vrse tkz. reverse discrimination, jer su upravo ti sa strane (novopridosli) sagradili dobar dio Kanade. Etnicki miks.
Citat:
Sta Vi mislite o tome i da li je to pametan potez ili ne?Dobre,lose strane?
To sam moras da odlucis. Da li mijenjas prezime zbog sebe ili zbog nekog drugog, da bi se uklopio? U sta se u stvari uklapas? Da li hoces da pricas kao odredjena osoba, da se ponasas kao odredjena osoba, da radis stvari kao odredjena osoba, da mijenjas vjeru da bude ista kao kod odredjene osobe, da ides na ista mjesta na odmor kao odredjena osoba? Sa kim se u stvari poredis? Sta je za tebe epitom te pozeljne, odredjene osobe? Na kraju dana, da li je to zelja da se izbrise sve ono sto je tvoje, da bi bio kao neko drugi; iako i sam znas da je nemoguce postati istovjetna kopija, i koja li je svrha bivanja ako ces da budes necija kopija?
To sto je zemlja na losem glasu zbog odredjenih stvari ne bi trebalo mnogo da te pogadja, sem ako ne radis u Ambasadi, ili DKP, jer ne dolazis kao predstavnik zemlje, nego dolazis kao osoba koja hoce da radi (nadam se) i da stvara. Jeste, geografski dolazis iz Srbije (npr.), ali kakve veze imas sa nekim lijevim stvarima? Nek’ se edukuju, imaju brzi pristup internetu i bogatije kataloge u bibliotekama, ako ih zanima.
Bitne stvari koje te mogu sprijeciti da uspijes u drugoj zemlji ticu se tvojih psiho-fizickih sposobnosti – koliko si spreman da ucis nove stvari (i kojom brzinom), koliko si kompetentan u svom poslu, znanje jezika, interpersonalne sposobnosti (tkz. soft skills), takodje da li sjedis i cekas da posao tebi dodje, ili ti ides poslu, tvoj pristup ljudima i tvoji stavovi. Pare pomazu pri pocetku, ali nije nemoguce ni stvoriti ih sopstvenim radom, znaci poceti od nule. Takodje, bitna je i sredina u kojoj se nadjes, ali nije presudna. Ako si otvoren novim mogucnostima, i zracis pozitivom - vremenom ces naci takve ljude pored sebe. Vazno je da ne nametnes sebi ogranicenja, da te predrasude ne sputavaju, da imas cilj i da vjerujes u ono sto radis.