Elegantniji način postoji ukoliko imaš neki obrazac pri administraciji sistema.
Najčešće se svi fajlovi jednog korisnika mogu naći u /home/korisnik, /var, i /tmp direktorijumima (/var uglavnom sadrži poštu i druge privremene resurse, kao što su PK bitmape fontova za TeX, fajlovi na štampi itd. a /tmp je mesto po kojem svako može da brlja).
Međutim, ukoliko korisnik može da snima gde stigne, pa onda ne znam kako i možeš da pomisliš na „elegantniji“ način. Uostalom, ukoliko si ti administrator sistema, a ne znaš gde sve korisnik može da snima fajlove, velika je opasnost da te korisnik natera da uradiš nešto što ne želiš.
Kao primer, recimo imaš tekući direktorijum „.“ u putanji, odeš kao root u /tmp, ne znaš da ti je korisnik tu ubacio jedan lep „ls“ programčić koji njemu daje pristup, i ukucaš „ls“. Međutim, tekući direktorijum najčešće nije u putanji za root korisnika, ali ovo je samo ilustracija loše osiguranog sistema; čak i onda će „cd && ls /tmp“ dati ispravne rezultate.
Prema tome, ukoliko dovoljno poznaješ svoj sistem, ne treba ti nikakav alat da vidiš koji fajlovi pripadaju jednom korisniku, pošto znaš gde je moguće da on snima fajlove.
Usput, pogledaj i šta se sve beleži u locate bazu (man locate; man updatedb). updatedb se uglavnom stavlja u cron, i pokreće noću.
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.