lancia88 lancia88 Beograd
Član broj: 10215 Poruke: 6528 *.dynamic.sbb.co.yu.
ICQ: 281338349
|
Pozdrav,
vidi Mark, ne zelim se vise osvrtati na ono sto jednom napisem, citaj to tada kad je napisano a ne opet u iste gajde ispocetka.
Ne znam koji tacno deo ne razumes od svega, nije niti prostor u kvadratnim kilometrima, niti broj stanovnika nikada i nikakav odlucujuci pokazatelj koliko aviona ili bilo kog drugog naoruzanja jedna drzava treba da ima. Zasto se onda ne uhvatis argumentacije kod Svajcarske recimo ili Nigerije?
Jasno je da o broju i strukturi borbenih aviona odlucuju neki drugi faktori, velicina drzave/teritorije utice najpre na izbor letelice a ne i na njihov broj u jednom RV. Pojasnicu ovo a Ti citaj da ne ponavljamo opet kasnije:
Prilikom izbora tada novog osnovnog borbenog lovca (ispalo je da nikada nije postao osnovni, pa ni danas) koji je trebalo da zameni tadasnji MiG21, otprilike su postojale tri opcije - domaci nadzvucni lovac, Mirage2000 i MiG29. Prvi projekat je vise propagandna varijanta obzirom da je vec tada bilo poznato da velike sile nikada nece dozvoliti autonomnu proizvodnju drzavi kao nekadasnja SFRJ i da ce uvek ta proizvodnja zavisiti od nekog od njih (time je izblokiran nadzvucni projekat Orla recimo). Ipak, nerealno vodjenje drzave u svemu, projektovalo se kod pojedinih i na ovakve sfere pa otud i razvijanje takvog projekta.
Druga dva projekta su u medjusobnoj utakmici iznedrila MiG29 kao pobednika iako su zahtevi bili posve isti - relativno mali avion sa efikasnim dejstvom na malim do srednjim daljinama, relativno pogodan za brzu pripremu za dejstvo te solidnim manevarskim sposobnostima. Zasto, primera radi, nije nikako uzimano u razmatranje uvodjenje MiG23/27 ili cak MiG31 tim prilikama? Nije uzimano u razmatranje jer su to avioni koncipirani i razvijeni za zastitu borbenog podrucja vecih prostranstava, MiG23/27 je tehnoloski mozda bio blizi domacim potrebama ali MiG31 nikako. Velik avion za velika prostranstva, svoje najbolje osobine ovi aparati pokazuju tek prilikom kontrolisanja velikog prostora. MiG31 je stariji avion od MiG29, to je evolucija kontroverznog MiG25 sa dovoljno velikim brojem poboljsanja da je dobio novi Migov broj ali je predvidjen za izvidjanje velikih prostranstava, predvidjen je da u verziji frontovskog lovca presrece u vecim grupama bombardere za duboki prodor na teritoriji, predvidjen je da radarima na principu fazne resetke na pozadini zemlje prilicno precizno pretrazuje i do 800 km siroko podrucje kada se "ucetvori" (cetiri aviona sa pretragom u paralelnim kursevima).
Mi toliko podrucje nismo imali i tu se ocituje velicina/prostranost kao faktor uticaja na izbor aparata. Na boj aparata samo posredno utice velicina ali prostranost teritorije i nekadasnje drzave nije imala nekog iole znacajnijeg uticaja na broj letelica, a kamoli sadasnje. Ova se stavka uglavnom kompenzovala disperzijokm poletno-sletnih staza po teritoriji.
O broju letelica utice pre svega doktrinarno opredeljenje odbrane zemlje. Domace RV ustvari nikada zaozbiljno nije tretiralo svoj broj i strukturu na bazi ocekivanog napada od NATO-a, naprotiv, sve iole realnije teze polazile su upravo od druge strane - VU. Ova se strana istorijski pokazala kao objektivni agresor oruzjem. Ipak, savremene doktrine ratovanja nemaju jednake poglede na novije uslove ratovanja te se cak ni stari pogledi ne mogu reflektovati na danasnja planiranja.
Problem borbenog lovca je sto se ne moze staviti na klocne i cekati da mu opet dodje vreme pa tek tad obrnuti pescanik i pustiti da mu curi pesak vremena. On traje od prvog do zadnjeg dana sa relativnim uticajem usled intenziteta eksploatacije ali se ne moze ignorisati neeksploatisanjem. Ovo je susta ekonomska stavka koja je danas vise nego odlucujuca.
Drugi je problem sa kime se uopste moze boriti 70-ak savremenih lovaca? Sa tudjim lovcima?
Sukob sa NATO-om pokazao je strahovitu inferiornost domacih pratecih sistema, od logistike, preko standardne infrastrukture i veza, pa sve do sistema komandovanja i naoruzanja za dejstvo. Savremeni aparati nemaju smisla uopste pri takvim uslovima. Bombardovanje pista je osnovni cilj preventivnog udara, najsmesnije je sto su piste bile apsolutno nebranjene usled blizine naseljenih mesta (odmah na pocetku je usled dejstva odbrane stradalo dete od 3 godine u Batajnici, zalostan primer realne nemoci domace PVO u ovom smislu), ali su piste na Batajnici gadjane tek drugom polovinom rata. Zasto?
Usled napadaceve potrebe da avione porazi u vazduhu i da ih pusti da polete obzirom na izuzetan osecaj superiornosti kakav su imali napadacki piloti baziran na nepremostivoj razlici u kolicini i kvalitetu borbene tehnike. Sta bi bilo da ovoga nije bilo?
Gadjane bi bile permanentno piste, ne bi se mogle popravljati efikasno usred borbenih dejstava, domaci sistem obavestavanja i pracenja bio bi blokiran AR raketama i ometanjem, malobrojne brese koje bi se stvorile bile bi samo zamka domacim avionima da uzlete i da budu oboreni odmah potom iz vec spremnih zaseda. Tako je trebalo da bude da nije bilo poigravanja usled vlastite napadaceve potrebe za afirmacijom svoje borbene spoosbnosti da na "viteski" nacin dokaze da je bolji.
Tesko da ovde 70-ak aviona moze da uradi ista drugo sem da utrostruci vlastite gubitke.
Citanje cifara, kako vec rekoh, ne otkriva stanje aviona ali i daje potpuno kontradiktorne podatke ukoliko se ne citaju ostali faktori, Izrael recimo non-staop ratuje avionima. Njima avioni odsluze daleko vise nego u iti jednoj drzavi na svetu. Njihova brojcanost je garant arapskog neujedinjavanja vidjenog u cetiri rata vodjena na tim prostorima. Oni IMAJU ogromnu potrebu za velikim brojem aviona. Otud diletalizam u pitanju.
Grcka ima svoje internacionalne zadatke u sklopu NATO-a ali i medjusobne permanentne tenzije sa Turskom. Velik broj aviona ima svoje postojanje da potazi u tim faktorima, ne u velicini drzave i stanovnistvu.
Iz prvog posta, samo je Izrael zvucao kao potpuno nepoznavanje materije, ovaj ispred post je otkrio da je neznanje daleko sire.
Gripen je prakticno prvi avion cetvrte generacije koji je zaziveo u RV ali se njegova kategorizacija nije bazirala na avionici ili manevrisanju, pa ni naoruzanjima koje je sposoban da nosi obzirom da po tome SU27 (sa svojim klonovima), MiG31 i MiG29 moraju pripadati narednoj tehnoloskoj generaciji, vec ponajpre po svojim soposobnostima da uzlecu/slecu na/sa poluuredjenih staza (uglavnom su to standardni putevi u Svedskoj spocetka), da se tamo opremaju, prenaoruzavaju i pripremaju za novo dejstvo. Ovakva disperizija eliminise mogucnost uspesnog preventivnog udara i nimalo ne izbacuje borbenu sposobnost protivnika iz ravnoteze kao kod standardnog pristupa aerodromskom komforu. Ipak, to vuce za sobom i mnostvo problema vezanih za komandovanje i koordinaciju, cak i sam sistem veze, osmatanja i detekcije. Ovde je druga, n ajznacajnija prednost ovog aviona. Savremena elektronika ugradjena u avione omogucava da se cak i tokom borbenih dejstava svaki aparat pretvori u letece komandno mesto sa dostupnim svim podacima, u pojedinim slucajevima i sistemima informacija pa cak i modelarnom organizacijom sistema podrske u odlucivanju. Cak stavise, sistem veza i prenosa podataka (linkom naravno), podrzava mogucnost da vodja drugog talasa u realnom vremenu dobije podatke o uspesnosti udara prvog talasa kako bi doneo nestuktuiranu odluku o eksploataciji uspeha prvog talasa.
I Ti bi uveo taj Gripen ovde kod nas gde se ne moze saznati ni sta se juce desilo a kamoli sta se malopre desilo? Podigao bi i spustio ove avione na autoputeve prepune rupa a bez mesta za kamuflazu?
Super sto Tebi nije povereno da pravis regionalnu vazdusnu silu, da si malo procitao nesto od gradiva pre nego sto si poceo da pises, pojasnio bih jos neke zablude ali si potpuno nespreman dosao na "cas" pa nemam nameru da dalje mlatim praznu slamu.
|