„Politikin” poslovni klub
Telenoru se isplatila svaka para
Dobili smo ono što smo tražili i poručio bih svima da ovde dođe što više stranih investitora, jer to što je Srbija u centru Balkana znači da iz nje kao baze mogu da dopru do više tržišta, kaže Stajn Erik Velan, generalni direktor Telenora
Stajn Erik Velan
(Foto D. Jevremović)
U avgustu prošle godine norveška Telenor grupa, do tada nepoznata u Srbiji, za 1,513 milijardi evra kupila je preduzeće Mobi 62. Preuzimanje infrastrukture i pretplatničke baze bivšeg Mobtela najveća je pojedinačna investicija u jugoistočnoj Evropi. Istina, poznavaoci prilika na međunarodnom tržištu mobilne telefonije od početka su tipovali na ovu kompaniju, koja posluje širom sveta i opslužuje 130 miliona korisnika. Od dolaska Telenora na srpskom tržištu mobilne telefonije konkurencija je sve žešća, a cene usluga padaju.
Gost „Politikinog” poslovnog kluba Stajn Erik Velan, generalni direktor Telenora u Srbiji, govori o uslovima za razvoj biznisa u našoj zemlji, odnosu prema stranim investitorima, pre svega o ličnim iskustvima.
Prošlo je godinu dana od kada Telenor posluje u Srbiji. Kakva su Vaša iskustva?
Veoma smo zadovoljni. Trebalo je da prođe neko vreme da vidimo šta smo, zapravo, kupili i zato sada mogu da vam kažem da se isplatila svaka para koju smo uložili. Ekonomski parametri su dobri, zadržali smo zatečene klijente i privukli milion novih korisnika. Istovremeno, kompaniju smo prilagodili standardima po kojima Telenor posluje širom sveta. Ponosan sam na to kako su se radnici prilagodili našem načinu rada, tako da smo bez problema otvorili 250 novih radnih mesta. Nastojali smo da na ovom tržištu budemo drugačiji i zato smo i osnovali Telenor fondaciju kroz koju se trudimo da Srbiji i njenim građanima ponudimo nešto zauzvrat.
Jeste li se u međuvremenu susretali sa nekim preprekama i problemima koji su, možda, kočili ostvarivanje vaših planova?
Dobićete dugačak odgovor koji proističe iz mog ličnog stava. Jednostavno, ne podnosim ljude koji se žale. Da smo uložili toliki novac, a posle kukali, to bi značilo da se Telenor nije dobro pripremio. Morate da živite sa preduslovima sa kojima ste ušli u posao. Prihvatili smo regulatorni okvir koji može da bude još bolji, ali tu postoji i predvidivost načina njegovog razvoja i smer koji nam je najavljen kad smo kupovali Mobi 62. Dakle, znali smo šta kupujemo, računali na postojeće propise i moguće izmene, uračunali eventualne rizike i procenili šta možemo da dobijemo.
U kompaniju ste uložili znatna sredstva. O kolikoj sumi je reč?
Imamo dugoročnu strategiju. Nije slučajnost da smo kupili firmu baš u Srbiji. Još pre deset godina smo ovde imali kancelariju koja je trebalo da ustanovi kakve su prilike za pokretanje posla. To znači da je investicija zasnovana na dugoročnom planiranju. U međuvremenu u kompaniju smo uložili približno 400 miliona evra. To su investicije u tehniku, prodajna mesta i obuku zaposlenih. Svakog meseca 500 zaposlenih unapređuje znanje, a znatna sredstva usmerena su i ka Telenor fondaciji.
U međuvremenu je izdata i treća licenca za mobilnu telefoniju. Da li je time ugrožena vaša investicija?
Ne, uopšte. Od početka smo znali da će Srbija izdati i treću licencu, mada se to dogodilo brže nego što smo očekivali. Ali, nema problema, jer je ulazak trećeg operatera, u stvari, pomogao Telenoru. Tržište će se uz konkurenciju brže razvijati, a i pravna regulativa će, neminovno, pratiti taj tok. Ne zaboravite da će time najviše dobiti korisnici, jer jača konkurencija njima ide u korist. Mobilna telefonija će vremenom biti dostupna svim delovima društva.
Kako formirate cene i da li one mogu da se porede sa tarifama u zemljama regiona?
Cenovna politika Telenora u Srbiji u potpunosti uvažava ovdašnje uslove i mogućnosti. Važno je razumeti tržište i postupati u skladu s njim. Složićete se da su tokom proteklih godinu dana cene padale tako da sada imamo znatno bolji odnos tarifa i kupovne moći potrošača i srpske privrede uopšte. U krajnjoj liniji, tržište nam pokazuje da radimo pravu stvar, jer se razvijamo. U biznisu mobilne telefonije prilike se menjaju svakodnevno.
Šta možete da nam kažete o planovima Telenora kod nas?
Odgovoriću kao političar. Konkretne planove ne mogu da vam iznesem, jer bismo tako otkrili karte konkurenciji. Mogu samo da kažem da smo sa planovima stigli tek na pola puta. Još više ćemo ulagati u kvalitet mreže i nove tehnologije, koje se stalno menjaju. Nudićemo i nove usluge koje će proširiti ponudu u oblasti prenosa podataka.
Hajde onda da pitanje postavimo malo drugačije – da li Telenor ostaje samo na polju mobilne telefonije u Srbiji?
Zavisni smo od fiksne telefonije, ali nećemo ulaziti u tu oblast. Korisnici će sve više tražiti mobilnost, a ne gde će se priključiti. Naši planovi vezani su za jačanje kapaciteta i načina razmene podataka.
Telenor je u regionu, osim u Srbiji, prisutan i u Crnoj Gori i Mađarskoj. Da li imate u vidu još neka okolna tržišta?
Naravno. Sasvim je izvesno da ćemo tražiti šansu i u drugim zemljama regiona, polazeći od centralnog položaja Srbije u ovom delu Evrope. To je sastavni deo naše poslovne politike. Korisnici već imaju konkretne koristi od toga. Da li je uopšte potrebno da objašnjavam da, na primer, Telenorovi korisnici iz Srbije mogu da koriste pogodnosti operatera mobilne telefonije u Mađarskoj i Crnoj Gori, koji takođe posluju u sastavu Telenor grupe. Ona u Aziji, nordijskim zemljama i centralnoj i južnoj Evropi ima 130 miliona klijenata.
Kako ocenjujete ovdašnje telekomunikaciono tržište?
Tržište mobilne telefonije je već liberalizovano i sada na red dolazi fiksna telefonija. Bez obzira na to što ona više ne podleže monopolu, fiksna telefonija je i dalje nedostupna široj privatnoj inicijativi. Država je svesna toga, ali na tom polju treba učiniti još dosta. Prvenstveno treba doneti odgovarajuću zakonsku podlogu. Ne možete tek tako da otvorite tržište, a da pri tom nemate u vidu Telekom Srbije. Ne zaboravite da Telekom nije državna kompanija, jer ima i inostranog suvlasnika, grčku kompaniju OTE.
Imate li utisak da razvoj domaćih telekomunikacija nema očekivani tempo?
Dalji razvoj telekomunikacionog sektora ne zavisi samo od liberalizacije fiksne telefonije. Stvari morate da posmatrate iz šireg ugla. Elektroprivreda i kablovskodistributivni operateri takođe imaju razvijene mreže koje mogu da pružaju usluge telefonije. Uostalom, telefonija je danas širok pojam, tako da između nje i Interneta više nema razlike. Prenos podataka putem Interneta i mobilne telefonije odavno je prevazišao mogućnosti klasične fiksne telefonije i vaša država mora to da shvati. Privatna inicijativa u vidu kablovskodistributivnih sistema ozbiljno pretenduje da uđe na tržište masovnih komunikacija (kablovska telefonija), dok u slučaju EPS-a to zavisi od države. Ali, ponavljam, za to je neophodna strategija. I, naravno, prvo treba omogućiti Telekomu Srbija da se pripremi za fer utakmicu.
Šta su prednosti i mane poslovanja u Srbiji?
U oba slučaja to je brzina. Ako posmatramo iz ugla prednosti, poslovi znaju da se nekada završe izuzetno brzo. Kada je reč o brzini kao mani, problem je u tome što, jednostavno, nemate vremena da se pripremite. Zaključak je da treba biti spreman za brze promene. To je izazov.
Šta biste menjali u srpskoj poslovnoj kulturi?
Odvojio bih politiku i biznis. Srpska ekonomija bi time profitirala. To nije moja pamet, već činjenica i zato Srbija ide u pravcu privatizacije. To je dobra stvar.
A koliko je politika prisutna u srpskoj ekonomiji?
To je nezahvalno pitanje i teško mi je da odgovorim. Ali, hajde, rekao bih da je previše prisutna. Upravo u tome je najveći značaj privatizacije. Prelazak kapitala u privatno vlasništvo umanjiće uticaj politike na ekonomiju, jer zdrav kapital priznaje samo sopstvene interese.
Mogu se čuti pritužbe stranih investitora da su radnici u našoj zemlji previše zaštićeni. Kako Vi, kao strani poslodavac, vidite domaći Zakon o radu?
Srbija ima jak Zakon o radu. On je veoma sličan zakonu u Norveškoj, koji je i nešto jači. Ipak, smatram da je Zakon o radu u Srbiji na neki način zastareo. On mora biti više u skladu sa poslovnom klimom. Ali, pravila su takva kakva su i strani investitori to moraju da prihvate.
Šta biste poručili stranim investitorima koji razmišljaju o dolasku u Srbiju?
Ja bih im preporučio da dođu u Srbiju. Ili recimo to ovako – Telenor nije razmišljao da pokrene posao u Latinskoj Americi, jer se tamo biznis zasniva na vrednostima koje se ne uklapaju u naše interese. Mnogo nam je srodniji ovaj region. Investitori moraju imati na umu te potencijale, socijalnu klimu, preduslove za investicije. U vašoj zemlji smo dobili ono što smo tražili. Treba razmisliti u kakvoj zemlji želite da radite. I, naravno, poručio bih da ovde dođe što više stranih investitora. To što je Srbija u centru Balkana znači da iz nje kao baze mogu da dopru do više tržišta. Postoji jaka volja vlade da se ide u pravcu pristupanja Evropskoj uniji.
Kako se Vi lično osećate u Srbiji?
S obzirom na to da sam ja Norvežanin, imam u vidu posebno bliske odnose moje zemlje i Srbije. Prijateljstvo Norveške i Srbije datira od Drugog svetskog rata i mi u Telenoru nastojimo da očuvamo tu tradiciju koja je, smatramo, sada na najvišem nivou. Imamo tolike gradove i škole koje neguju to prijateljstvo, a u emotivnom i kulturnom smislu bliži smo srpskom narodu nego Šveđanima. Vi razumete ironiju i imate smisao za humor.
Marko Lakić
[objavljeno: 14.10.2007.]
http://www.politika.co.yu/detaljno.php?nid=44139
Ignorance is bliss!!!