Sve je pocelo jos na Spectrumu kada sam naucio Z80 asembler, zatim je dosla Amiga 500 i MC68000, i moram priznati da mi je trebalo mnogo vremena da se naviknem na Intel x86 sintaksu (obrnuti src i dst) kada sam dobio prvi Pentium 90, a zatim i Cyrix PR166+ MMX i kada sam prvi put u zivotu napisao SIMD (vektorski) kod -- deo nekog algoritma za obradu slike. Tada je jos bio aktuelan Watcom C kao najbolji kompajler, i jos su se pisale (32-bitne) DOS aplikacije.
Ozbiljnije sam nastavio da se bavim optimizacijom kada sam nabavio Pentium III (Coppermine) na 733 MHz i napisao prvu SSE rutinu za backward projection.
Prva intervencija na tom kodu je bila potrebna vec za Willamette Pentium IV Celeron na 1.7 GHz jer je brzina bila nezadovoljavajuca u odnosu na Pentium III. Uz malo truda, Pentium IV Celeron je "poleteo" i prestigao Pentium III.
Sigurno su svima vec izasle na nos moje rasprave u vezi Prescott-a na Benchmark forumu, ja sam ih imao nekoliko i radili su posao odlicno uprkos negativnoj prici koja je stalno plasirana u domacoj javnosti -- po meni prvi znak da se Intel vraca "iz mrtvih" bio je Pentium 630 i kasnije 930. To su bili zaista solidni procesori ali nazalost, softver nije pratio -- kasnio je nekih 5 godina ako ne i vise i ljudi su se slepo drzali SuperPI-ja ne koristeci pritom ni 1/4 mogucnosti novih procesora. Ako je iko ista i optimizovao to je sve bio naknadno kalemljenje, a ne kod pisan sa optimzacijom u vidu kao sto inace treba da se radi.
U medjuvremenu Intel je usavrsavao kompajler. Ja sam ga koristio za ucenje, a firma za koju sam radio u to vreme je pocela da ga koristi i sa intenzivnijim koriscenjem poceo sam da uocavam propustene prilike za optimizaciju. Tada sam video da Intel trazi spoljne saradnike za tekstove za Intel Software Network i napisao sam strucan tekst i poslao ga. Prihvacen je, objavljen
ovde (i dobro placen), i to je rad koji Politika pominje senzacionalisticki iako to nije ni sve, a ni najvaznije sto sam uradio.
Zatim sam poceo da uocavam razne greske i greskice u kompajleru i poceo sve to uredno da prijavljujem zajedno sa test slucajevima na Intel Premier Support. Takodje sam ucestvovao dosta na njihovom forumu, pomagao drugima, i to znanje i zalaganje tokom par godina su ljudi iz Intela zapazili i resili da ga nagrade.
Kontaktirali su me, predlozili da dodjem u San Francisko na IDF da mi uruce nagradu i ja sam pristao. Naravno Intel je sve organizovao i platio, upoznao sam sjajne ljude tamo, i dobio sam jako lepe nagrade -- laptop (po sopstvenom izboru), licenciran softver (C++ kompajler, IPP, MKL, VTune, Thread Checker), knjigu o paralelnom programiranju sa posvetom autora koga sam upoznao i sa kojim sam razgovarao na veceri, i plaketu koju ste videli u novinama.
Pored toga, tu su blog postovi (
1,
2),
snimak sa dodele nagrada,
kratak video intervju,
hall of fame, a deo nagrade je i mogucnost da vodim svoj blog na njihovom sajtu.
Nagrada "traje" godinu dana, i nakon toga se bira novi black belt, a sve u vezi toga mozete saznati
ovde.
Mozete takodje posetiti i moj privatni web sajt na
www.levicki.net i citati raznorazna gundjanja i naklapanja u vezi tehnologije ili neke stavove koja ponekad pretocim u tekst ili prosto pogledati fotografije koje sam snimio kao kratkovidi hobi-fotograf. Sam web sajt je vezba PHP programiranja i uradjen je skroz u Notepadu, a baze za sada izigravaju .xml fajlovi dok ne stignem da upotrebim besplatnu mysql bazu koju sam nedavno dobio od providera (Loopia).