najzad da nesto i napises, pa makar pogresno u osnovi:
Ne, nije tacno i to u najvecem mogucem delu. Napisah vec da se to odnosilo na sporadicne privatizacije i jedino na prodaju RK Beograd od iole krupnijih, onda kada su tadasnji ministri shvatili da im je ostatak novca nedostupan jer se za to pobrinuo upravo Guverner. Meni licno od tada je cak i drag, a ne samo da ga cenim kao strucnjaka.
Vecinu ostalog sto pises ne mogu da prihvatim jer prilicno svesno izvesne polutacnosti navodis na svoju teoriju zavere uvoznickog lobija, dok najznacajniji deo te price ne pripada uvoznickom lobiju, vec bankarskom sektoru i nepromisljenim konzumentima kredita.
Drzavna politika se zaista ne moze objasniti u pojedinim momentima, pa bih voleo da procitam objasnjenje za sledece:
sta moze da uradi jedan guvernere neke centralne banke, u situaciji kada Nacionalni investicioni fond/Plan ignorisu trgovinu kao osnov za investiranje, ali u isto vreme zaista jedan Miskovic otvara "grad" za prodaju uvozne robe i na tom otvaranju investiciju od 75M eura pozdravlja jedan potpredsednik Vlade, u to doba sa renomeom jednog od najvecih domacih ekonomskih strucnjaka?
Koliko je ovde razmimoilazenje od zacrtanih pravaca u igri i kako na to reaguje ostatak privrede ili finansijskog sektora?
Sasvim je prirodno da covek shvati da je iskljucibvo on tog trenutka na liniji odbrane stabilnog kursa.
U tom momentu kurs je ionako vec precenjen, ne kao danas, ali je vec tada precenjen.
Zasto se onda bori da odrzi stabilan kurs kada je isti precenjen?
Pa prosto, vec sam naveo ko uglavnom trpi tu precenjenost kursa i najveci domaci izvoznik koji vuce na trenutke i gotovo citav domaci izvoz, ima svoju stabilnu ekonomsku racunicu oslonjenu ne na precenjeni, vec na stabilni kurs.
Takvim igracima moras izaci u susret jer samo oni obezbedjuju realne ekonomske plate za 7000 radnika na jednom mestu i to je svakako jedan od prioriteta. Srecom, njima ne treba realan vec samo stabilan kurs. Ucvrscivanje stabilnosti dinara i odbrana takvog kursa nadalje se sve vise udaljava od realnog pozicioniranja domace valute u odnosu na euro, i to je tacno.
Sad imamo novi momenat u igri, usaglasavanje vrednosti eura po euribor/libor rezimu pracenja vrednosti.
Kazes da se ino-kreditima ubrizgavaju devize u drzavu, sto toliko formalno samo moze da se podvede pod tacno, da apsolutno nema veze sa sustinom, ali o tome mozda kasnije (ino-krediti odavno su vec u investicionoj formi, daj mi fakturu da je platim kad proverim da je to zaista uradjeno po projektu, pa ces tu cifru otplacivati, nema davanja na "majke mi" osnovu). Kako je onda branjen stabilan, precenjen kurs, ako se to radilo ubrizgavajnem vestackih finansijskih inekcija eura koji je trpeo svoje padove po euribor/libor konceptima vrednovanja?
Zar se ti krediti ne planiraju, obrazlazu, aplicira se za njih pa se ceka odobrenje, pa stizu u transama, pobogu, za sve to treba neko vreme, a euro u medjuvremenu gubi neku svoju vrednost, ima vlastitu krizu stabilnosti, i opet i kao takav bez problema moze da sanira precenjeni dinarski kurs?
Ima neugodnih pitanja, znam, ali ako se hvatas rasprave i tvrdis nesto, hajdemo jedno po jedno da razresimo pa da vidimo, mozda zaista jesi u pravu kako je guverner neciji covek, ne znam...;)
Za neupucene, guvernerski polozaj je zakonski branjena funkcija, razlicit mu je mandat, zakonski se rasterecuje politickih pritisaka, smenjivost mu je u rukama Skupstine a ne Vlade, smenjivost mu dovodi u pitanje medjunarodni kredibilitet, zaustavlja kreditne aranzmane i zahteva novu proceduru sa neizvesnim ishodom za iste i slicno. Veoma, veoma tesko da bas tako otvoreno svi budu "neciji" ljudi, samo kod Moldera to tako funkcionise, kod obrazovanih ljudi se traga za naucnim pristupom uzrocima i posledicama, i stvari se ne svode na puki i jeftini kriminal koji mozes i vec kroz obican internet-nick "provaliti".