Ne znak šta tačno podrazumevaš pod "ručnim" balansiranjem, ali svako rešenje koje radi je OK. Uopšte nemoj ni da pomisliš da će bilo koji ISP da radi BGP sa tobom ako imaš adresni prostor manji od /22.
S druge strane, load balancing između dva različita ISP-a, a da pritom nemaš svoj rutirani blok IP adresa (PI address space) zahteva da jedan provajder rutira kroz svoju mrežu saobraćaj drugog provajdera upućen ka onom bloku koji ti koristiš. Da li treba objašnjavati kolika je to naučna fantastika u pitanju?
Dakle, ako nemaš svoj adresni prostor, jedino što ti preostaje je ono što ti zoveš budževina, a ja zovem elegantno rešenje problema.
Kad uzmeš link od dva provajdera, od svakog od njih dobijaš po neki adresni prostor. Svaku od tih adresa ka tebi rutira samo provajder koji ti je dao. Očigledno je da imaš dva pristupa problemu. Jedan je da svakoj mašini u tvojoj mreži daš po dve adrese, podesiš po dva gejtveja i nadaš se da će sve to lepo da radi. Ja ovo ne bih radio. Sa druge strane, ako u mreži koristiš privatan adresni prostor i na ruteru/ruterima podesiš da rade NAT, a pritom imaju default rute ka provajderima sa istovetnom distancom, efektivno ćeš imati load balancing. Zapravo, load sharing.
KAKO će taj load sharing da radi, u mnogome zavisi od samih rutera. Može da radi per-packet, per-destination (preporučljivo). Izbor alčgoritma, kao što rekoh, zavisi u mnogome od rutera koji su u upotrebi.
Marko.