Više i ne brojim tačno dane od kako sam se rastao sa cigarom, uglavnom prošlo je mesec i jače. Ponekad bih zapalio jednu uz kafu čisto da se podsetim tih trenutaka, ali želja za tim se svakim danom smanjuje ... ili mi se bar čini.
Citat:
'' Kada sam mogao da ostavim cigare posle 25 godina, onda mogu i ovo da uradim '' !
Kao što stonex reče, sada mislim da mogu izdržati sve, pošto sam nabacio koje kilo (nije strašno) ubrzo se bacam na manju dijetu, prvu dijetu u svom životu jer do skoro i sama pomisao na ostavljanje cigara i dijetu me je užasavala :). Jer ako sam u nečemu najviše uživao to je dobra klopa i cigara pre, u toku i posle obroka. Ali osećaj da mogu da izadjem iz kuće sa praznim džepovima, bez frke da li sam poneo cigare ili nedaj bože da sam zaboravio upaljač, dani bez glavobolja, povraćanja, jutarnja kašljanja, kriziranja da li ću imati dovoljno cigara noću ili na nekoj proslavi, ušteda od nekih 5,000 din mesečno i sl. je osećaj za koji stvarno vredi ostaviti cigare.