Citat:
srki:
Pa da, to i meni govori iskustvo ali mi ne govori obrnuto: da ako zelim da predjem pola puta da moram preci ceo put. Tako ja i dalje ne razumem o cemu se radi i kako to moze iskustvo da vam govori da cemo preci ceo put?
Ok, nadao sam se da me nećeš uhvatiti na odnosu ekvivalencija/implikacija :-)
Ipak, ako ovde ne prihvataš „iskustvo“ (pošto ga možda stvarno i nemamo), onda je potrebno koristiti složeniji i originalan Zenonov paradoks, koji je u suštini ekvivalentan sa „mojim“ pojednostavljenjem, samo nam nedostaje iskustvo za potvrdu.
Znači, kornjača je npr. 100m ispred Ahila, a Ahil ide 10 puta brže od kornjače. On će prvo preći pola puta, pa zatim polovinu od preostale polovine, itd.
Ovo znači da on nikada neće stići kornjaču, zato što će pređeni put biti uvek manji od ukupnog rastojanja. (to je paradoksalna Zenonova izjava, valjda). Ovde se stvari usložnjavaju utoliko što se i kornjača kreće, te ona za svakih „pola“ puta pobegne još malo, a to dodatno potvrđuje pretpostavku da je pređeni put uvek manji (tj. ma koliko da Ahil pređe, kornjača mu uvek još „malo izmiče“).
Čak, moguće je da se u originalu ne radi o polovini, već o „celom putu“ ali u trenutku posmatranja (i mislim da je ovako :-). Tj. Ahil prvo pređe svih 100m, a za to vreme kornjača izmakne 10m, pa on pređe 10m, a kornjača izmakne 1m, itd. Ovo se lako svede na moj problem vezivanjem referentnog sistema za kornjaču (tj. ona miruje), i usklađivanjem Ahilove „brzine“, tako da on prelazi valjda 10/11 od celog puta u svakom koraku (umesto jedne polovine).
Matematički ekvivalentan problem, a brzina i dalje ne igra ulogu (tj. ona se može uvesti, a njeno postojanje je i sporio Zenon [tj. postojanje kretanja], ali nije neophodna, pošto paradoks postoji i bez nje): bitno je samo to da on prelazi deo puta i da se rastojanje između njega i kornjače smanjuje.
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.