Složiću se sa tim da nema dovoljno truda kada je u pitanju pronalaženje posla.
Sa našim sistemom školovanja, diploma ti više služi kao ukras i kao razlog da ispečeš prase i poslužiš rodbinu kada dobiješ taj papir.
Evo mog nekog iskustva: pre 8-9 godina batalio sam fax, završio sa vojskom, i krenuo da jurim bilo kakav posao.
Opredelio sam se za servisiranje računara, uzeo Halo oglase u ruke i vrteo sve firme koje su se tada bavile prodajom/servisom računara da
me prime da VOLONTIRAM, tj da učim posao/zanat. Dakle, nisam tražio rubriku zaposlenje, već direktno zvao firme. Naravno, svaki trud se isplati,
primila me neka firma, vrlo brzo mi ponudila ne baš neku platu, ali videli su da postoji volja za radom i učenjem.
To je bila prilika da se upoznam sa dosta ljudi dok sam radio u servisu (dolazile su mnoge druge firme, kupovale računare i opremu), vrlo brzo pokupio dosta kontakata i
prešao sam u bolju firmu, bolji uslovi, nastavio da se usavršavam, učio... sticao dragoceno iskustvo. Posle par godina mi došlo iz zadnjice u glavu da nastavim fax, koji uskoro završavam.
Ajd nek se nađe i taj papir, da najzad i ja ispečem prase i pohvalim se kako imam diplomu.
Ovo sam napisao, ne da bih se hvalio, nego da ljudi shvate da poslodavac više ceni trud i ono što znaš da radiš, ne treba mu neko ko samo ima diplomu, prosek 9.5 i ume da rešava jednačine.
Ovu prvu šansu, propale nam države, bih shvatio bukvalno kao šansu da volontiram i naučim nešto, mada prvih šansi ima svuda, samo se ljudi ne trude da je nađu. Ali ako je neko toliko očajan da čeka da mu država pomogne i nađe posao, onda neka ne kuka već prihvati ono što mu je ponuđeno.
Volim da se vozim grackim autobusom.
Gracki autobus jede sitne pare,
gracki autobus zna kad treba stane.