Jednostavno secam se. Upisao sam fakultet. I za sada je ok. Kao i drustvo, mada ima cudnih likova. Mozda bi trebali da dobiju markicu neuracunljiv. ALi to nije vazno. Studentski dani bi bili teski bez drustva. Ali ipak to nije to. Setio sam se srednje. I kada sam je upisao. Secam se da smo svi sedeli u klupama ko zakovani i sa nevericom gledali jedne druge. Ali tajni kod u mozgu je ucinio svoje. Postali smo nerazdvojni prijatelji. Sledece 4 godine delili smo sve sto smo imali. I to mi nedostaje - drustvo. Sa vecinom sam u kontaktu, i uvek cu biti. I svima nam nedostaje srednja. Cesto se setimo tih divnih dana. Da, srednja skola je najlepsi deo mog zivota. Za sada. A mozda i zauvek. To je bilo zezanje. I pored svega, to su bile teske goine. Zbog drustva u globalu. Politicka nestabilnost. Ekonomska kriza. Teski dani. Dani bez nastave. I danas osecam da mi nedostaju casovi matematike. Ali nismo mi krivi. Niti je to poenta ovog teksta. Svako od nas je bio poseban po necemu. Bio i ostao. Ali na razlike nismo gledali. Nije nam bilo bitno.
Grupno bezanje sa casova. Bilo je tesko ali izvodljivo. Jednom smo svi zajedno klisnuli sa casa fizike. Kontrolni. A ko voli fiziku? Ja ne. Zamara me. Iako je interesantna. Profesor je prosao pored nas. A mi smo cutali. Sutradan pao je kontrolni. A mi smo kao bili spremniji. Kao.
Prepisivanje na casovima. Matematika. Eh ta matematika. Cuveni red do zida. Sta dobije zadnji u redu to dobiju svi. I tako 4 godine. I ja sam se snalazio. Moja klupa kao Encarta. Sednes i procitas. Energetika. Savrsene puskice. Moje delo. Obicno smo delili gradivo i prekucali ga. Ja sam sredjivao sve to i stampao za sve. Za dz. 30 praznih listova mi nije puno znacilo. Ali svima nama jeste. I dobro nam je islo. A profesori su najverovatnije znali. Ali niko to nije mnogo uvazavao.
Profesori. Cudni ljudi. Sto su stariji to su teze naravi. I uvek misle da je njihov predmet najvazniji. Istorija pre matematike. Sociologija pre elektronike. Ovo pre onoga. A bilo je svakakvih. Od pedantnih, do traljavih. Od dobrih do losih. Hemija. Nikada nisam razumeo hemiju. Uvek sam mesao molove i ko zna sta josh. Ali profesor je bio cudo. Tj. ona. Stalno u histeriji. Svi se secamo raznih izvala. "Sto niste uradili domaci zadatak koji nisam zadala". Zamislite. Elektricna merenja. Cudan covek. Sa josh cudnijim nacinom predavanja. Tj. govora. Ni ja ne znam kako to da opisem. Prezentovacu ali kad prekucam. I na njegovim casovama svi smo se vise smejali nego sto smo slusali. I zapisivali gluposti. A bilo ih je zaista mnogo. Previse. Elektronika I. Ona. Razredni staresina. Kao predavac osrednja. Ali nikad sa osmehom na licu. Nikada se nije nasmejala. Ali je bila korektna i mi smo to cenili. Mikroelektronika. Zanimljiva materija. Naporna ali vrlo zanimljiva. Litografija. Nacini izrade PCBa. Komponenti. I predavac je bio zanimljiva osoba. Sa vrlo uspavljujucim glasom. I posle 15 minuta, uvek sam spavao. Prosto neverovatno. Direktor. Prica za sebe. Totalno lud covek. U drugoj godini uveli su kartice. Ko nema karticu kao ne moze uci na cas. Opet kao. Jednom sam zaglavio zbog toga kod njega. Umesto kartice greskom mu pokazao burek koji sma jeo. I Prosao pored njega. A on poludeo nacisto. I posle rasprave ostavio sam mu burek. Greskom. I zbog toga me zatefterio. A ja sam se bas bio potresao. Ko nema karticu, zvao je mene. Kome je trebala markica za GSP zvao je mene. A znam da znate zasto. Biblioteka. Profesor srpskog jezika u prvoj, a onda bibliotekar. Tj. ona. Zanimljiva zena. Ali nam je svima isla na zivce. I meni. Jednom smo pisali sastav na temu "sta mislite o svom profesoru srpskog jezika?". I ja sam korisito ironiju. A ona se sokirala. Isto kao kad je saznala da sam za 45 min. napisao 14 strana pismenog zadatka. I josh uvek drzim taj rekord. Trazila je da ga smanjim. Ali nisam. I dobio sam 2. A vredeo je bar za 4. Ako ne zbog stila, a onda bar zbog utrosenog papira i hemijske.
Ekskurzija. Bile su 3. Ja sam bio na jednoj. Najboljoj. Ne zato sto sam ja bio na njoj. Sigurno je bila najbolja. Ekskurzije su tu da se prave gluposti. Mnogi podivljaju. Mama ih ne vidi pa se prave pametni. I nastradaju. 4 dana bez spavanja. Alkohola na pretek. Hotel na nekom jezeru. Ne secam se imena. Ali Djerdap je bio blizu. 4 dana hotel nije bio hotel. Bio je bife. Odakle je stizalo svo to pice nemamo pojma. Znam da smo svi dali po neku crkavicu. Neko vece mesto u blizini hotela. Dosadno. Bez nocnog zivota. Ali tu je neka najgora birtija. Sa razvodnjenim picima. Ali to nije vazno. Vazno je da smo svi na okupu. Djerdap. Zaista cudo. 4 sata putovanja samo da bismo videli turbine. I zaboravili direktora u hotelu. I zato izgubili silno vreme. Ali videli smo Djerdap. Impresivna gradjevina. Ali nelagodno sam se osecao. Video sam da sam ispod Dunava. Dobar sam plivac ali Dunav ne volim. Eh ta ekskurzija.
Gluposti. Citava sveska. Mozda prikazem javno ako otkucam.
Ne nisam tuzan. Mozda delujem tako. Kriva je ova gregorijanska muzika koju slusam. Odoh da slusam nesto zivlje.
Webhost Hosting Services