Nacionalnost se određuje tako da u rubriku nacionalnost upišeš neku nacionalnost, na primjer "Bo", "kpaBa" i slično. Znam za slučajeve da su se ljudi izjašnjavali kao "Marsovac". I uvijek se možeš ne izjasniti na takvo pitanje.
U slučaju sudskog spora možeš zahtjevati dokumwenta da budu na jeziku i pismu nacionalnosti za koju si se izjasnio. Možeš tražiti novine i RTV emisije na jeziku izabrane nacionalnosti. Naziv grada, ulice ili groblja... I to je otprilike domet formalno-pravnog nacionalnog izjašnjavanja.
Nešto drukčije stoji ako tražiš posao. Poslodavac može usloviti da poznaješ jezik i pismo neke nacionalnosti (jer je posao usko vezan za odnose sa ciljnom nacionalnom grupom, na primjer nastava u školi). Tada ćeš vjerojatnio imati veće šanse ako si baš pripadnik ciljne nacionalne grupe.
Kad je u pitanju pripadnost verskoj sekti tek tu imaš slobodu izjašnjavanja. Ali imaj na umu da se ako sam ne upišeš (ili upišeš običnom olovkom) u Srbiji redovno upisuju (prepravljaju) na "pravoslavna" a u Hrvatskoj "katolik".
Sasvim drukčije je izjašnjavanje o državljanstvu jer to povlači niz prava i odgovornosti. Ali to i nije tvoje pitanje zar ne?
Devanagari: Samo što Šiptari i sami za sebe lepo kažu da su Šiptari, dok se Srbijanci nešto bune i koprcaju.
Ai. A akcenat je na "sami za sebe na svom jeziku sa svojim akcentom". A kad se to prenese u stvarni svet, to mu dodje nesto slicno kao da neko od "njih" tebi objasnjava kako ti sam za sebe kazes da si Smrda i sta se sad ljutis sto te i "oni" tako zovu. Zakljucak - sve je to nje sra za da neki uzmu pare (ili polozaj).
[Ovu poruku je menjao Lesli Eldridz dana 03.06.2011. u 22:38 GMT+1]
Za one koji tvrde da izraz Hrvatijanac ne postoji mogu da kažem da su u pravu, ali zato postoji Hrvaćanin: Hrvaćani ne od lane, od uvek ste vi bez mane :)