Pa razlog je prost - digitalna televizija je "jedan na mnogo" prenos, tj. imas isti signal (TV program) koji se salje milionima gledalaca, koji je identican. To znaci da je bandwidth potreban za prenos isti bez obzira koliko gledalaca imas (ako zanemarimo geografska ogranicenja koja zahtevaju re-transmisiju i sl...). Znaci ako tvoj nosac signala, recimo etar, prenosi N megabita, ti mozes 100% (priblizno) od toga da rezervises za taj jedan signal.
Internet je "1-1" dakle, svaki korisnik ima svoju vezu koja je razlicita od bilo koje druge. Znaci, kanal za prenos moras da podelis tako da moze da zadovolji svakog korisnika (to je tek posebna nauka).
Da ne pricamo o tome da je TV jednosmeran prenos, dok je internet dvosmeran.
Neko rece da ne mesamo telekomunikacije i PC. To je netacno,
problemi su apsolutno iste prirode i u telekomunikacijama i u PC industriji, i u jednom i u drugom slucaju imate module koji generisu neke informacije (recimo, CPU) i ti moduli moraju da imaju nekakav I/O sa nekim drugim modulima (recimo, graficka kartica). Cak i unutar jednog modula, recimo CPU, imate vise jedinica (ALU, kes, FPU, ...) koje opet razmenjuju informacije izmedju sebe.
Svaki put kojim se prenose informacije koristi tehniku kodiranja koja je optimalna za taj problem. Nije svuda pozeljno spakovati sto vise informacija na manje mesta, zato sto to zahteva kompleksnne modulatore/demodulatore i unosi latenciju.
Zbog toga je, recimo, komunikacija izmedju CPU komponenti vrlo malo elektricno "kodirana" kako bi latencija bila sto manja, reda pikosekundi.
Kako zahtevi za malom latencijom opadaju, otvaraju se mogucnosti za efikasnije kodiranje informacija.
Recimo, gigabitni ethernet koristi PAM-5 i TCM (Trellis-coded-modulation). 10GBASE-T koristi unapredjeni PAM sa 16 diskretnih nivoa (PAM-16) kodiranih u 2 dimenzije (DSQ128).
Dakle, prenos informacija od tacke A do tacke B u inzenjeringu predstavlja kompromis izmedju:
a) Kompleksnosti (de)kodiranja/(de)modulacije signala
b) Latencije (vremena prenosa od tacke A do tacke B i obrnuto)
c) Neophodnog bandwidth-a vs. teorijski moguceg bandwidth-a prenosnog puta
d) Otpornosti na greske poput interferencije (sto zavisi od kolicine gresaka koje se mogu ocekivati sto se izrazava sa BER-om)
e) Duzine puta izmedju tacke A i B koja diktira mnoge parametre vezane za sam nacin prenosa (voltaze i sl...)
Svaki sistem predstavlja drugaciji odnos ovih zahteva pa su i resenja drugacija.
Ali u sustini, problemi su uvek isti - "kako preneti informaciju od A do B" bez obzira da li se radi o procesoru, modemu ili TV predajniku.
DigiCortex (ex. SpikeFun) - Cortical Neural Network Simulator:
http://www.digicortex.net/node/1 Videos:
http://www.digicortex.net/node/17 Gallery:
http://www.digicortex.net/node/25
PowerMonkey - Redyce CPU Power Waste and gain performance! -
https://github.com/psyq321/PowerMonkey