Citat:
oba m. i s., obaju, obama; u ž. rodu obe, obeju, obema (ek.), obje i obije, obiju, objema (ijek.); u primeni se dopunjava sa obojica za m. osobe, oboje za živa bića (za muško i žensko ili uz im. tipa pilad i pilići) i za apstr. pojmove ("oboje mu je na umu, posao i kuća"), oboji, -e, -a (uz imenice u mn., npr. oboji svatovi, oboje čarape); u istom zn. (stilski nešto pojačanom) i var. obadva, obadv(ij)e, obadvojica, obadvoje, obadvoji; primena i gram. promena (za obe varijante) kao dva, dvojica, dvoje, dvoji (v.)
Pravopis srpskoga jezika, ekavsko školsko izdanje, Matica srpska, Novi Sad, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2000. str. 256-257