Mislim da bi ti bilo pametno da rascistis sa sobom sta ti je u stvari cilj.
Jer cilj `otici iz Srbije` kao takav verovatno nije ono sto ti u stvari zelis.
Fizicki napustiti Srbiju nije preteran problem; preselis se u Crnu Goru i BiH ili u Kambodzu i Ekvador sa druge strane; lako dobiti vizu i produziti je ili srediti ostanak.
Ako ti je cilj kuca od 200 kvadrata, bazen i Mercedes u garazi to ce onda teze ici, ali i to nije nemoguce, sve zavisi koliko si spreman da radis i koliko mozes da cekas na to. Iz tvog posta bas i ne deluje da si spreman na rad i strpljiv cekajuci na rezultate a mislim da su te dve stvari kljucne za uspeh emigranata. Takodje mislim da je sustinski vazno tacno znati sta hoces jer samo onda mozes da radis na tome da to ostvaris. Mislim da postoji jos jedan razlog zasto su vecina emigranata visokoobrazovani; ne samo zbog diplome i znanja, vec i zato sto su spremni na zestok rad i disciplinovani cekajuci na rezultate. Radne navike su krucijalan elemenat.
Naravno, kako vreme prolazi tvoj cilj ce se manje ili vise menjati kao sto se menja sve, i ti sam i zivotne okolnosti; ali bi po meni trebalo u svakom trenutku imati predstavu cemu tezis i razlicite verzije kratkorocnih, srednjerocnih i dugorocnih planova. Ako imas samo jednu verziju i ne uspes da je ostvaris demotivisaces se i paralisati ne znajuci sta da radis. Kratkorocni planovi moraju biti konkretni sa jasnim vremenskim rokom za ostvarivanje i preciznim nacinom kako ih ostvariti. S druge strane srednjerocni su manje definisani posto imas daleko vise nepoznanica, a dugorocni samo okvirni. Kroz vreme je dobro preispitivati kako napreduje progres i manje ili vise menjati nacine ili ciljeve. Takodje dobro je kontinuirano informisanje vezano za sve ove planove, jer na primer ti mozes dugorocno zeleti da postanes strucnjak u nekoj oblasti pa bi onda trebalo stalno da pratis sta se desava u toj oblasti, inovacije i kretanja na trzistima rada...
S druge strane nije dobro posvecivati preveliku paznju i vreme planiranju, a ne raditi nista na ostvarivanju planova. Planiranje nije cilj samo po sebi, zapamti to.
Meni je sve to donekle i profesionalna deformacija jer se bavim projektnim menadzmentom pa mi oprostite ako sam malo preterao.
Druga stvar koju sam primetio kod tebe je da izgaras od zelje da napustis Srbiju u uverenju da bi ti preseljenje donelo bolji zivot. Dok se uslovno moze reci da je zivot uopsteno po vecini stvari bolji u razvijenijim zemljama nego u Srbiji to ne znaci nuzno da ce tvoj zivot odmah biti bolji cim se preselis. Mislim da je jako vazno da svezi imigranti to shvate. Jer ako ne shvate veoma je lako da se razocaraju i izduvaju kao balon nakon dolaska. Da li je 100% bolje za tebe da se sto pre preselis ili ne? Mislim da odgovor nije ni da ni ne. Ako uspes da dobijes stipendiju za studije naravno bolje je doci sto pre jer ces poceti uciti jezik, navikavati se na zivot u novoj zemlji pri cemu neces na sebe preuzimati veliki rizik jer ti je vecina stvari obezbedjena tipa skolarine a mozda i smestaja i hrane. Ali ako nemas nista obezbedjeno pa upotrebis celokupnu ustedjevinu da dodjes na tuiristicku vizu i trazis posao kako bi ostao onda shvati da je rizik takvog poduhvata ogroman i da ako nisi pripremljen nemas mnogo sanse da uspes. U drugom slucaju mislim da bi bilo bolje ostati u Srbiji dok nisi spreman za imigraciju u smislu poznavanja jezika, posedovanja znanja, vestina i radnog iskustva. Jer ako odes nepripremljen najverovatnije ces potrositi novac i vratiti se razocaran.
Ukratko moji saveti za tebe su: PLANIRANJE, PRIPREMA, STRPLJENJE i RAD.
[Ovu poruku je menjao noskich dana 13.02.2012. u 00:30 GMT+1]