Hm, pa vecina drzava salju svoje istrosene politicare "sa zaslugama" ili ekipu iz "friends and family" kategorije na diplomatske i UN pozicije.
Eno cirkus u USA oko one ljubavnice generala Petraeus-a (direktor CIA-e), zena dobila poziciju pocasnog konzula u Koreji. UN pozicije su jos ludje - tipa Mugabe kao UN "leader for tourism".
To su nebitne stvari manje-vise - razlika izmedju funkcionalnih i disfunkcionalnih drzava nije u odnosu prema UN (posto je UN generalno smejurija bez prave moci, takav je i odnos prema njima, tj. slanje nebitnih figura tamo), vec prema efikasnosti unutrasnje organizacije drzave.
Da bi sistem bio ozbiljan, pre svega, mora imati autoritet i stabilnost. Bez autoriteta, ne moze se pricati o sistem uredjenja, a bez stabilnosti se ne moze pricati o sistemu per-se, posto se zapravo radi o haosu sa, u najboljem slucajevima, kratkim periodima prividne stabilnosti.
Postoje razni nacini za postizanje oba cilja - jedan ekstrem je vojna diktatura koja svakako postize autoritet uz pomoc sile, ali taj sistem generalno nije stabilan na duze staze posto obicno zavisi od malog broja ljudi na celu diktature - ako diktatori dozive prirodnu smrt, obicno sledeca generacija ima manju moc. Takodje, vojna diktatura je ranjiva ukoliko veliki % naroda postane nezadovoljan istom - posto vojna moc ne moze postojati ako bitan % vojske ne vidi jedinstvo sa idejom te diktature.
Druga mogucnost, koja se pokazala uspesnom u nekim slucajevima, je odredjen nivo demokratije sa raznim pod-sistemima koji su dizajnirani tako da sprece haos i degeneraciju sistema u diktaturu. Ukoliko je uspesan, ovaj sistem obicno ima visoko poverenje u narodu, i samim tim autoritet, a takodje je otporan na diverzije.
Na zalost, da bi takav sistem bio i autoritativan i otporan mora postojati dosta zadovoljenih uslova. Jedan od njih je
nizak nivo korupcije - jer je korupcija najveci ubica poverenja u sistem. Demokratija sa visokim nivoom korupcije vrlo brzo degradira u feudalizam sa prividnom demokratijom, sistem jako cesto vidjen u latinoamerickim drzavama.
I tu dolazimo do glavnog problema - postizanje, da se tako izrazim, "stanja niske korupcije" je upravo najtezi problem dolazenja do stabilnog uredjenja. Diktature mogu privremeno smanjiti korupciju nekim merama koje drasticno podizu cenu korupcije, ali vremenom te mere izgube svoju jacinu zbog same tendencije diktatorskih sistema da budu nefer, jer mali broj onih na poziciji moci vrlo brzo postane zeljan krivljenja pravila u njihovu korist.
Postizanje "stanja niske korupcije" u demokratskom sistemu zahteva dugo vreme aktivnog otpora prema toj praksi. Opet, da bi to funkcionisalo, zivot bez korupcije mora biti prihvatljiv - obicno je to glavni problem za postici u pocetku u sistemima gde je korupcija nacin zivota.
Drugim recima - postizanje takvog stanja je mozda najtezi problem koji jedno drustvo mora da resi. Tako da uopste ne treba da cudi da danas mali broj drzava uziva u niskom stepenu korupcije.
DigiCortex (ex. SpikeFun) - Cortical Neural Network Simulator:
http://www.digicortex.net/node/1 Videos:
http://www.digicortex.net/node/17 Gallery:
http://www.digicortex.net/node/25
PowerMonkey - Redyce CPU Power Waste and gain performance! -
https://github.com/psyq321/PowerMonkey