Citat:
zzzz:
ONO i DSZ mora se reaktivirati.Nekad je svaka mjesna zajednica ali i RO imala osnovnu komandnu strukturu.Za volonterske prilike čak i prilično stručnu.Kao naprimjer sanitet i itedanti.Takođe i nešto opreme koja se čuvala i provjeravala na godišnjim vježbama.Oružane TO jedinice nisu potrebne,ali rezervna milicija obavezno mora funkcionisati.Vučić spominje uvođenje nekih novih zakona jer je izgleda zaboravio da oni postoje ali se ne primjenjuju.
Sada se desilo da su krizni štabovi sastavljeni od nekoliko lokalnih političara mogli koordinirati samo sa svojim komunalcima.Zato su bili zbunjeni i nisu znali organizovati nešto šire kad su navalili volonteri i ostala pomoć.Smjene štabova su loše rješenje.U Bosni su angažovani penzionisani oficiri kao pomoć štabovima,što je bolje,jer su bar znali postaviti komandnu hijerarhiju.
Činjenica jeste da je trenutna situacija po ovom pitanju, u najmanju ruku, otužna, ali i kopiranje rešenja iz pokojne SFRJ ne garantuje uspeh. Ono što je funkcionisalo u jednoj socijalističkoj državi sa 20+ miliona stanovnika 1973. godine ne mora da funkcioniše u Srbiji danas. Strukture SFRJ su, po pravilu, bile preglomazne, prekomplikovane, preskupe u svakom smislu i očigledno nedovoljno efikasne da zaštite državu od nepogoda koje su je pogodile.
Po meni, najefikasnije rešenje jeste Prva pomoć kao obavezan predmet u svim osnovnim i srednjim školama i obavezan vojni rok za sve punoletne muškarce (možda i devojke na dobrovoljnoj bazi) u trajanju od maksimalno 3 meseca najbliže moguće mestu u kom žive - sasvim dovoljno za osnovnu pešadijsku i specijalističku obuku, ali sve to organizovano potpuno drugačije u odnosu na JNA/VJ ili postojeću VS i dalje upisivanje u rezervni sastav. Nije poenta služenja vojske da te neki zadrigli budžetski parazit sa 1.2 promila alkohola u krvi tera da šlemom izbacuješ mrak iz spavaone "klešući" te u "muškarčinu", već da te profesionalci nauče da rukuješ lakim pešadijskim naoružanjem i eksplozivnim napravama, da te nauče hijerarhiji i lancu komandovanja, šta je bitno da znaš u slučaju poplave, požara, rata, pucnjave, terorističkog napada, "dos and don'ts", kako da se krećeš sa ciljem očuvanja glave na ramenima i preživiš u prirodi nekoliko dana ili pod kakvim drugim vanrednim uslovima (talačka situacija).
I to je otprilike sve što se dela obuke građana i rezervnog sastava vojske tiče, za sve ostalo su nadležni profesionalna vojska, policija, bezbednosne službe i vatrogasci/spasioci.
Onda dobijaš situaciju u okviru koje Dragi Vođa ne mora preko TVa da zove "1000-1500 hrabrih muškaraca", pa ti se po okolini Šapca teturaju pijani i drogirani navijači i kojekakve budale koje su došle da se fotkaju za fejsbuk, već ti je okupljanje 1000, 5000, 10000 ili 50000 neosuđivanih ljudi sa znanim imenima, prezimenima i zanimanjima, a upoznatih sa oblašću Prve pomoći i lancem komandovanja mnogo manji problem od problema organizovanja transporta, lopata, peska, džakova, hrane, vode, WCa i mesta za odmor zaštićenog od padavina i niskih/visokih temperatura i/ili organizovanja nečeg drugog potrebnog za rešavanje nastale problematike.
E, sad, što svi mi kao degenerici blenemo u Dragog Vođu koji je, pored toga što je bio ili dezerter ili nesposoban za služenje vojske, više u fazonu da izigrava spasioca u Feketiću i bavi se prebacivanjem paketa flaširane vode, umesto da radi ono što mu je posao - to je neko sasvim drugo pitanje koje se više tiče psihologije i sociologije, nego bezbednosti. Situacija u okviru koje Dragi Vođa načelnika Generalštaba oslovljava drsko samo po prezimenu ispitujući ga kako ide organizovanje punjenja džakova peskom je samo za nijansu manje debilna od situacije u okviru koje Dragi Vođa tera celokupnu kontrolu letenja i sve pilote sa aerodroma "Nikola Tesla" da lično pune džakove peskom.
Mi imamo problem da na prihvatljivo zadovoljavajućem nivou organizujemo i funkcionisanje "normalne" infrastrukture koja je svakodnevno u upotrebi dok vanredne situacije zahtevaju uspostavljanje paralelne infrastrukture baš sa ciljem da se "normalna" infrastruktura idealno uopšte ne ometa, a ukoliko mora - ometa u najmanjoj mogućoj meri. Nije uopšte poenta da se svi punoletni građani Srbije okupe u Šapcu i zijaju jedni u druge očarani rodoljubavnim osećanjima i motivacionim govorima Dragog Vođe dok je sve u državi stalo - već je poenta u nečemu, ali baš sasvim desetom...
Pozdrav.