Pa nije bas tako. Evo ti jadan banalniji primer. Kada racunovodji stigne racun i na njemu pise kupljen... pa neki naziv on mora da zna sta je to sto je kupljeno. Da li je to deo za automobil dakle rezervni deo, ili je upitanju osnovno sredstvo, ili je upitanju materijal, ili je upitanju... Kako ces ti ako ne znas o cemu se radi da zakljucis da li na to npr placas PDV ili da odemo jos u detalje kako ces ti da znas koje je mesto troska na koje ces knjiziti tu kupovinu ako ne znas na koji magcin da ga knjizis? A to ce se sutra odraziti na to kada te ja pitam da izracunas rentabilnost odredjenog gradilista npr. ti ces ili reci paaaaaaa.... ili ces mi dati neki netacan podatak posto ce ti sva troskovna mesta biti izmesana. I onda cemo svi biti u problemu kad ja kazem vlasniku da zapravo nemam pojma koliko je prihoda taj posao doneo, ali rekao bih odoka da smo morali zaraditi barem 300.000 jer puno se radilo.
Citat:
Ne treba da znas zasto, nego gde se knjizi.
Pitanjem zasto se bave oni koji donose propise.
Vlo povrsno gledas na to. Zakonodavac donosi propisani kontni okvir, koji samo najgrublje moguce propisuje gde se sta treba knjiziti. Svako preduzece dodatno detaljno razradjuje taj kontni okvir otvaranjem svoje subanalitike konta koja moze da ide u beskonacnost. Kako ce izgledati ta subanalitika to zavisi od osobe koja mozga u tom preduzecu, i koja ce da postavi subanalitiku onako, da ona odgovara njegovim potrebama ili potrebama specificnosti posla, tako da veoma brzo i lako moze da sagleda aspekte poslovanja koji su njemu bitni.
Nigde zakonski nije propisano da knjizenje nekog ulaza npr ne moze da se knjizi direktno na trosak. Ali ako to uradis tako, onda vise nemas nikakvu kontrolu troskova i to je propust racunovodje.
Evo ti plastican primer. Kada sam poceo da radim zatekao sam sledece stanje: Firma radi sa velikim brojem banaka. KOd barem 10 banaka u tom trenutku smo imali razlicite kredite. Kako ucestvujemo na tenderima velike vrednosti za svaki tender se traze bankarske garancije. U 4 banke imamo odobrenu kreditnu liniju za bankarske garancije u vrednosti od 1.000.000,00 eur. U svakom trenutku imamo aktivno ko 70 garancija. Neke se gase a nove se izdaju. Po svakoj garanciji se naplacuju naknade, u nekoj banci tromesecno, u nekoj mesecno a u nekoj unapred za odredjeni period. Banke po ugovoru same sebi skidaju naknade. Svakog dana sa racuna se skida odredjeni iznos za te naknade a to su tadasnje kolege sve knjizile direktno na trosak na jedan jedini konto. Kada sam zatrazio podatak koliko nas kostaju garancije kod odredjene banke nisu mi mogli dati odgovor. Kada sam pitao ko kontrolise koliko iznose naknade koje banka skidaju kao i ko kontrolise kamate po kreditima, odgovor je bio da oni plate koliko im banka posalje. Banka ne gresi, to se njima automatski obracunava. Onda smo uveli da se racunovodja pred kraj meseca mora da ukalkulise vrednost kamate (ukalkulise znaci da je obracuna unapred i knjizi), a kada stigne bancin obracun onda se on knjizi na odgovarajucem kontra kontu, i ta 2 konta moraju da se zatvore na kraju meseca tj da im je saldo 0. Ako nije, neko je pogresio, racunovodja ili banka. Utvrdjene su mnogobrojne nepravilnosti bankarskih obracuna. Nisu bili veliki ali na tu kolicinu ukupan iznos bude veliki. To je nesto sto ne moras da radis zakonski, ali ako si i malo pametan to ces uraditi. Za sve mora da postoji knjizenje obaveze i troska, nikako da se knjizi direktno na trosak sto je praksa velikog broja racunovodja jer to je brze. Drugacije im oduzima vreme a zakon se postuje. Ali to ne valja.
Na slican nacin smo uhvatili radnika koji je vrsio placanja, da od svake plate sebi uplati jos pola a cesto i jos jednu celu svoju platu. Racunao je na to da ima puno radnika pa se to ne izvodu nece primetiti. Ali nije znao da se pravilnim knjizenjem to vidi, jer kada sam posle godinu dana uvideo da se odgovarajuci konto nije zatvorio vec postoji neslaganje (sto on nije znao, posto drugi radnik knjizi obracun a ovaj uhvaceni knjizi promene sa izvoda), nalozio sam da se detaljno utvrdi razlika, i posle 2 nedelje cesljanja svih plata i blagajni isplacenih u toj godini ustanovili smo da je sebi uplati 1.500.000 dinara vise. Lepse receno ukrao 1.500.000 dinara.
Opet sam bespotrebno otisao u sirinu. Racunovodja mora da zna zasto se nesto knjizi bas tako kako se knjizi a ne samo da pronadje konto, i mora da zna zasto je potrebno promenuti neko knjizenje ukoliko to uoci, jer niko se nije prepametan rodio, pa kada napise proceduru za odredjeni posao da je to najpametnija procedura ikad smisljena. Kada god naidjemo na neki problem koji uvidimo u toku rana, menjamo kontni plan u okvirima koje je propisao zakonodavac naravno. Ako me ista nervira u Srbiji to je odgovor da nesto radi tako kako radi zato sto je to tako i njegov prethodnik radio ili zato sto on to tako radi vec 100 godina unazad. To je nepoznavanje sustine posla. Ako si prethodnih 100 godina nesto radio pogresno, zasto to ne bi promenio 101-ve godine kada si uvideo problem?
[Ovu poruku je menjao Blue82 dana 31.10.2014. u 22:17 GMT+1]