1. Prodavac hoće prodati nešto za ¤5.5, ali stavi cijenu ¤7. Onda kupac dođe i ponudi ¤6, pa prodavac, da ispadne "dobričina" snizi cijenu na ¤5.5. Drugim riječima, stvori kod kupca ugodan emotivni osjećaj da je dobio nešto povoljno, mada kupac zna i sam da je ¤5.5 bio cilj za prodavca od početka. Prodavac se nada uz to da će doći neko ko se neće cjenkati, pa će mu prodati i za ¤7.
2. Prodavac prodaje nešto za ¤5.5 i vrši procjenu kupca čim ovaj priđe. Pa će nešto sofisticiranijem kupcu prodati to za ¤5. Ali onda dolazi neka npr. starija, manje upoznata osoba koja je uz to možda dobila i penziju, pa će joj prodavac prodati proizvod za ¤6, da zaradi onih ¤.5. Ovo je etički neispravno. Postoji i rizik da se drugi prodavac neće nikada pojaviti ili će se pojaviti kasno.
Je li ovo ovako funkcioniše? Ima li još nekih drugih načina kako cjenkanje funkcioniše?
[Ovu poruku je menjao R A V E N dana 09.11.2016. u 13:03 GMT+1]