Savremeni čovek ima potrebu da se istakne, da sebe nekako izdvoji iz gomile. Dobro, čovek je oduvek imao takav poriv, ali je zanimljivo da se u toj trci svi nekaku unifikuju, postaju jednoobrazni, sve u suprotnosti sa prvobitnom namerom i ciljem. Mlađi u tome prednjače, a tome doprinosi i njihovo pogrešno vaspitavanje u stilu "ti si najbolji, najlepši, najpametniji, ti si centar sveta".
E sad bih pisac, da odgovorim na neka tvoja pitanja/zapažanja.
Citat:
To ne znači da nisam u pravu, već da ljudi (većina) nisu u stanju da shvate istinu pa zbog toga prijateljima ne natrljavam istinu u nos (da bi mi i ostali prijatelji). U principu se prilično dobro kapiram jedino sa (nekim) članovima mense pošto oni u stvari i sami znaju "šta je pisac hteo da kaže", mada ni oni nisu fanovi Kartezijanskog Skepticizma kojeg sam nedavno spoznao i čiji sam postao religiozni sledbenik.
Greška, ljudi nisu glupi da shvate istinu, ljudi ne žele da je prihvate ili što bi rekao Niče: "Umetnost postoji da nas istina ne bi ubila". Eto, neki beže u umetnost, a neki kače slušalice na uši i gledaju u "tabletu". Što se tiče ovog drugog, u pristojnom društvu se istina izbegava, nije baš poželjan sastojak istog. Ovde mi jedino nije jasno kako si uspeo da ubaciš članovve mense, pošto oni, po mom skromnom mišljenju upravo spadaju u grupu onih koji bulje u telefone i ne obaziru se na okolinu, tj. pokušavaju da svojim "neobičnim" ponašanjem privuku pažnju okoline. Članovi mense mi spadaju u istu grupu, njima je potrebna spoljašnja potvrda sopstvenog uspeha, pameti, postignuća. Možeš misliti, drug član mense. Pa šta, ja sam član saveta stanara moje zgrade, član ribolovačkog društva, član biblioteke.
Citat:
Nego, da se vratimo mi na zombije među nama. Mene zanima zašto uopšte ljudi imaju toliku potrebu da se izdvoje iz sveta u kome se nalaze i upadnu u neki muzički trans (ili fejsbuk/viber trans). Mislim, jasno je meni da neko voli da sluša neku muziku (volim i ja) i da može da izgubi i sat-dva dnevno u transu uz svoju muziku (mogu i ja), ali bre zašto u prevozu okruženi drugim ljudima? Toliko im je mrsko da žive realan život? Toliko ne mogu da izdrže bez trenutne doze narko-muzike (ili fejsbuka)? Ja se u mobilni telefon zagledam samo kad obavljam neodložnu (dakle, neodložnu) poslovnu komunikaciju, ili kada dogovaram neki susret u narednih sat-dva, a svo ostalo vreme gledam oko sebe i stičem iskustvo o ljudima i događajima (pa onda ovde prosipam mudrosti). Fejsbuk se bre na telefonu pali samo kada mi je izuzetno dosadno, a to je jedino kada čekam desetinama minuta u nekim ogromnim redovima.
Kao što rekoh, to je iskonska potreba čoveka, ali ti zombiji o kojima govoriš ne znaju da je "mimikrija potvrda individualnosti, a ne njeno odricanje"(Brodski). Zato ćeš među njima često naići na čudne i neobične frizure i stilove oblačenja. Što se fejsbuka tiče, ja kad naletim slučajno na neku stranicu na pomenutom, ako negde neoprezno kliknem i odvede me tamo, osećam se ko da sam ugazio u gomno.