Što se zamišljanja svetova tiče, zamisli sledeće, što će za jedno sto godina (a i manje) biti stvarnost:
Veliki broj poslova je automatizovan. Za podmirivanje osnovnih potreba svih ljudi (koje podrazumevaju pristojan život) nije neophodan rad najvećeg broja ljudi, već je uz rad mašina dovoljan rad 5% ljudi. Prostih poslova za ljude više nema ili ih ima jako malo. U principu su ostali samo kreativni poslovi za koje je samo 10% ljudi sposobno. Nezaposleno je preko 90% ljudi. Nezaposleni primaju osnovni dohodak koji je dovoljan za pristojan život, a oni koji rade imaju više.
Takođe, FOSS nije džabe, već se plaća na drugi način, a glavna je razlika u tome šta se dobije za te pare.
1. Neustručavanje od korišćenja najboljih programa za određenu namenu zbog cene i samim tim šire korišćenje i veća korist od tih programa.
2. Mogućnost korišćenja rešenja iz postojećih programa u novim programima i time snižavanje troškova proizvodnje softvera.
3. Mogućnost prilagođavanja programa specifičnim potrebama korisnika.
4. Mogućnost da se bude dobar komšija koji će dati primerak programa, bez trpljenja unutrašnjih neprijatnosti.
5. Programi rade ono što im naredi korisnik, a ne neko drugi.
6. Programi ne rade ništa destruktivno po korisnika (špijuniranje i narušavanje privatnosti za početak).
7. Zna se šta programi stvarno rade.
8. Mogućnost javne i nezavisne provere aspekata sigurnosti.
9. Mogućnost konkurencije pružaoca podrške za isti program.
10. Mogućnost učenja programiranja iz najboljih programa i sledstveno tome jačanje kvaliteta ponude.