shiggy,zar ne vidis da se ovde radi samo o dogovoru?
probacu da bolje objasnim
primetices da se niko ne buni da je i^2=-1 i da ucenje pojmova o imaginarnom broju pocinje odatle
pazi sad,kao sto se u psihologiji motiv agresivnosti objasnjava na razlicite nacine(frojd misli da mu je uzrok zabranjenje i potisnute zelje,from smatra da je taj motiv stecen itd),tako se i u ovom slucaju matematicari ne slazu oko toga da li je i=sqrt(-1) ili nije
generalno se uzima da to jeste tako radi izbegavanja konfuzije u operacijama sa tim brojem(sto se desilo sevenu dok se igrao),jer,da bi postupak bio tacan,moraju se prekrsiti neka osnovna svojstva racunanja,ili se barem uzeti kao specijalni slucajevi
obzirom da uvek postoje ljudi kojima ce zasmetati remecenje savrsenstva nekih fundamentalnih matemtickih principa,isti kategoricno odbijaju kompromise(kao sto je dekan kog si pomenuo to uradio)
jedan moj profesor,recimo,vraca studenta sa ispita ako mu kaze da geometrija predstavlja nauku o objektima!
a ovo sa imaginarnim brojem su najlakse i resili tako sto su ga nazvali nepostojecim,ostavljajuci,uslovno receno,svakome slobodu da se pita i razmislja sta on u stvari predstavlja
mogao bi se ceo referat napisati na tu temu,a iz licnog iskustva znam da sam u mnogim knjigama strucnih i poznatih matematicara nalazila da je i=sqrt(-1)
dakle,na tebi ostaje sta ce za tebe biti imaginaran broj,da li ces ga pisati kao koren negativne jedinice sa nekim odstupanjima od pravila ili ces to iskljuciti
inace
kao shto vidish ako je b*b=a nije obavezno b=sqrt(a)
ovo je zato sto stepena funkcija,sa parnim eksponentom(u ovom slucaju to je broj 2)nije injektivna
poz
beeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeezi