Podrzavam postupak rektora drzavnih univerziteta.
Univerzitet kao takav mora da zadovolji nekoliko zahteva, pored obrazovnog karaktera, radnici na univerzitetu se moraju baviti i naucnim radom. "Nastavno Naucno Vece", Prorektro za NID i sl.
Fakulteti, odnosno univerziteti ciji osnivac nije Republika, na kojima se upaznjava naucni rad se mogu nabrojati na prste iz jednog prostog razloga, naucno-istrazivacki rad samo trosi novac. Time se nestaje interes osnivaca privatnih fakulteta za tako necim.
Prica o trzisnoj utakmici je na mestu, ali pre prelaska na trzisne vrednosti potrebno je postaviti neke stvari namesto.
Ministarstvo prosvete i sporta cine prilicno nesposobni ljudi. Pomocnici ministra i njegovi zamenici su u najmanju ruku cudni ljudi, postavljeni tu gde su samo zbog partijske pripadnosti. U njihovu nestrucnost sam se vise puta licno uverio. O njihovom ponasanju i o njima samima kao pojavama dovoljno govori i direktiva Ministra Vuksanovica, gde se svim sluzbenicima ministarstva, blago receno, zabranjuje pojavljivanje u medijima.
Potrebno je pre svega da nadlezna ministarstva odrede potreban broj novih strucnih kadrova na nivou drzave, nakon toga odrediti upisne kvote na drzavnim fakultetima. Svakako nije potrebno primati iznova svake godine 1500 novih pravnika, 1500 novih ekonomista i sl. Tek kada se postave nove kvote, onda dati priliku i privatnim fakultetima. Koji ce naravno biti organizovani u skladu sa zakonom. (pre mesec dana zovu me sa nekog od privatnih fakulteta i pitaju me kako se radi izbor studenta prorektora?????!!!! eto, nijma je kao zanimljiva ta ideja pa bi i oni hteli to da uvedu jer su videli da tako nesto postoji na Univerzitetu u Beogradu!!!)
Digresija! u londonu postoji 47 univerziteta (manjih ili vecih, koji se sastoje o jedne skole ili vise fakulteta...)