I sta u tom slucaju nije u redu?
Da li treba da plate istu carinu na razlicito placeno vozilo, na vozila razlicite realne vrednosti?
Naravno da postoji sistem za procenu vrednosti vozila, ali birokrate toliko vec ni sami sebi ne smeju da dopuste tolike, prakticno neogranicene, mogucnosti zloupotrebe.
Postoje procene recimo nakon sudara, koje su poprilicno priblizne(i sklone zaloupotrebama i prevarama), ali uhodani mehanizam postoji.
Zar je nemoguce napraviti, nakon vec dve kile (izmisljenih) papira, zahteva i molbi, i detaljno stanje uvezenog vozila u trenutku carinjenja, i dodati na te papire(iz kojih komotno mogu da se izbace desetine glupih potvrda), nekoliko fotografija i opis stanja, uz razne napomene i obrazlozenja. Kao neki "karton", odnosno opis konkretnog vozila.
Napuko branik, ulubljena vrata..sve te greske imaju svoj trosak, koji se skida sa vrednosti vozila, i na osnovu toga procenjuje vrednost..
Tolika racunovodstva, obracuni i prilagodjavanja, od firmi do lokalnih uprava, pa preko penzija i drzavnih usluga, e sad je za ovo ogroman "problem", posto moraju da izbace par mastiljara i uvedu par tehnicki pismeniih, koji bi formirali situaciju(stanje i procenu), koju bi odobrio neki nadzorni organ(kao recimo kojekakve obracune po firmama) i ko tu moze da mulja "u cetiri oka"?
Pukao far, slikan far, skinuto dvadesetak evra od cene vozila umanjene za godine raubovanja..a to bi mogao da uradi svaki tehnicki pregled, npr, u prelaznom periodu...
Pa ako bas moraju da klepaju(a moraju) neka apliciraju postojece eu takse, srazmerne standardu(po tarifi, a ne po nazivu), i neka rangiraju prema zeljenim ciljevima, ekologije ili bezbednosti..ili ne daj boze zajedno, dva dobra...odjednom
Ali, "normalno" je da ne moze normalno...nazalost