Ajdukovac
Član broj: 330845 Poruke: 9 *.dynamic.sbb.rs.
|
Desilo se meni. Ja sam intervju prosao na konzularnom danu, kod sluzbenika konzulata. U roku od 6 meseci sam dobio telefonski poziv iz konzulata da mi je zahtev odobren i kada da se pojavim. Tada sam shvatio da su oni mene kontaktirali i mesec dana ranije, ali sam tada bio na godisnjem odmoru i kasno sam video propusten poziv. Medjutim broj je bio "cudan" svega cetiri cifre, a nije se mogao pozivati, uzivao je neku vrstu zastite.
Ja sam na intervjuu bio veoma dobar, bez lazne skromnosti. Ucio sam madjarski godinu dana u Novom Sadu u skoli jezia i po nesto sam kuci, imao sam ukupno 115 skolskih casova. Nakon toga sam pokusao sa predajom papira u Madjarskoj. Sluzbenica mi je rekla da govorim solidno, ali da su njih upozoril iz vlade i da se plasi da preuzme papire nekoga ko nije madjarski ne govori kao "anyanyelv". Onda sam se malo razocarao i batalio. U medjuvremenu sam se zaposlio. Medjutim, dobrih godinu dana, nakon svega toga, u moj rodni gradic su dosli iz konzulata. Odlucio sam da okusam srecu. Uzeo sam 4-5 casova, malo obnovio znanje i izasao. Nisam znao nista bolje nego u Madjarskoj. Pricao sam prvo sa jednim momkom kratko, a onda sa jednom ljubaznom i lepom devojkom. Razgovarali smo dobrih 15 minuta, ako ne i 20. Dao sam sve od sebe i slobodno mogu reci da sam "izdominirao". Ona je bila vidno zadovoljna i nekako sam imao osecaj da sam prosao, ali kako sam skeptik po prirodi nisam se hteo radovati unapred. I onda je dosao taj poziv, uhvatili su me na ulici, oko pola pet popodne. Bio sam zaista prijatno iznenadjen. Rekli su mi da dodjem kroz nedelju dana (ponedeljak za ponedeljak). Otisao sam tamo, ali se taj odlazak nazalost poklopio sa nekim drugi vaznim profesionalnim obavezama, bukvalno dan za dan. U glavi su mi bile sasvim druge cinjenice, mnogo vise energije sam usmerio ka tom profi izazovu nego ka madjarskom, gde sam zakazao i odradio samo jedan, neformalni cas, konverzacije. Od intervjua do zakletve nisam nista radio u skoli, a dodira sam madjarskim sam imao pomalo, kroz neobavezno caskanje sa kolegama Majdarima. Naravno, Bog me je kaznio. Posledice su se osetile.
Dosao sam tog dana u Suboticu, veoma umoran i pod stresom zbog gorepomenutih obaveza. Isao sam od stola do stola, konverzacija je bila osnovnog karaktera. Jedna devojka mi je nakon dva postavljenja pitanja (sta ste po struci i gde radite) rekla kako ce konzul malo popricati sa mnom i da sacekam sa strane. Tada sam shvatio da je od 30 ljudi tog dana, tamo bilo 5 Srba i da su svim kojima madjarski nije maternji odredili "dodatan intervju". OK, da budem precizan, bio je sa nama izdvojen i jedan Madjar, koji je upisao madjarski kao maternji, ali su ga brzo prozreli i rekli mu da mora i on na dodatnu proveru. Momku madjarski stvarno nije "native", nego srpski, tako da necu da pomislite kako diskriminisu Srbe, jednostavno, kriterijum je jezik. Mozete se zvati Srboljub Petrović ali ako madjarski govorite C2 neće biti nikakve dodatne provere. Isto vazi i ukoliko se zovete Attila Orban, ukoliko vam mađarski nije "native", idete na dodatnu proveru, ma sta vi napisali na onom listicu koji dobijate u Konzulatu, koji je uzgred vrlo jednostavan za popuniti.
I tako, usao ja u onaj hodnik, tamo tri fotelje, preda mnom konzul i vicekonzul. Nisam bio dovoljno koncentrisan i veoma loše sam ušao u razgovor, ali kako je vreme prolazilo ja sam pričao bolje i bukvalno se prisećao reči koje dugo nisam koristio. Naposletku, konzul mi je rekao da solidno govorim, ali da mi očito fali konverzacije, te da moram pričati sigurnije, samouverenije, slobodnije i brže. Održao mi je mini predavanje i pitao me da li sam sve razumeo? Ja sam odgovorio potvrdno. Pošto mi nije verovao, zatražio je da mu prevedem na srpski, sve šta mi je rekao (a pričao je barem dva minuta). Ja sam sve preveo čega sam u momentu uspeo da se setim, vice konzul je potvrdio da je prevod tačan i konzul se prijatno iznenadio. Rekao mi je, da veruje u mene, da radim intenzivno i da se javim za tri meseca.
Još mi je pokazao moju potvrdu, Orbanov potpis i lakcim i rekao da me čekaju u Subotici, da neće nikuda otići i da se nada kako ću ih uskoro preuzeti. Bili su korektni i ne mogu da se ljutim na njih. Da sam radio nakon intervjua, kao što sam obećao sebi da ću, sigurno bih prošao. A ne želim da pokrećem nikakve procedure. Dokle god se ja ne upišem u knjigu državljana, ja i nisam državljanin. Druga stvar, jednom steknuto državljanstvo na ovaj način se može i izgubiti. Svakog meseca čitam kako je po nekoliko ljudi koji su na osnovu "honositasa" stekli državljanstvo, isto i izgubili, pri tom se uopšte ne navode razlozi. Dakle, njihov pasoš, njihova pravila. Ja ne planiram da se selim, vremena imam, nikoga neću da podmićujem niti na bilo kakav nelegalan, nemoralan i nezaslužen način dođem do državljanstva.
Koliko me sećanje služi, na ovom forumu se javljaja jedna devojka koja je imala iskustvo slično mom. Mnogo bi mi značilo ukoliko bi se neko javio i podelio iskustva sa mnom. Rad sam da sa forumom podelim i druge detalje mog dosadašnjeg "mađarskog putešestvija". :)
Hvala na pažnji i nadam se skorom odgovoru i pomoću nekog od forumaša/forumašica. ;)
|