Burmu ne nosim, jer mi smeta u radu a i nikako da se naviknem na taj osecaj lokalnog stiskanja, a bez sata se skoro i ne razdvajam...sem prilikom kupanja i spavanja...navika iz vojske jer od tada i nosim satove...Prvi sat sam dobio to jutro, kad je deda dosao da me isprati pred polazak...I posto je tada (u vojsci) bio obicaj da se kupa jednom nedeljno, skidao sam ga samo tom prilikom...i od tad je ostala ta navika...Prvo ta njegova Doksa koju je on dobio kao neku jubilarnu nagradu, zatim neki Seiko, pa opet Doksa, pa Fosil i sad nosim Guci...U sustini, volim satove...I kad setam gradom, pored izloga sa alatom, jedino zastajem pred izlozima sa satovima...Mada, nikad nisam licno kupio ni jedan sat, uvek sam ih dobijao u nekoj prilici...Neki put mi se desi da ga zaboravim, kad se uspavam, pa "navrat na nos" se spremimam, i kad primetim da ga nema...vrlo mi je neprijatno, skoro da jedva cekam da se kuci vratim i da ga stavim makar na kratko...Cak i kad mi smeta, nosim ga...zavlacim ruke u motorni prostor, kacim ga, smeta mi, al` to je poslednja stvar koju skidam...U sustini, evo sad kad razmisljam o tome, ja skoro i da ne gledam u njega...ne merim i ne kontrolisem vreme...u kolima pogledam na sat na tabli, na poslu ima zidnih satova "na svakom koraku", na mobilnom, na TV-eu, evo i na monitoru...ali dok ovo pisem "GUCCI" na mojoj ruci pokazuje 8h i 33min...