Bradzorf012 Mile i ortaci LLC
Član broj: 334105 Poruke: 466
|
pisac
Pominjati Boga na es-u, pa makar to bio i medzone je svojevrsna jeres. Ala sam ga sročio, svaka mi čast. Dobro, idemo redom.
Ne, nisam subjektivan jer ti je primer loš. Razlika je u stepenu svesnosti, ni manje ni više. Ako na skali svesnosti, svesnost hipersvesnog bića merimo sa sto jedinica svesnosti, čoveka sa 0.25 recimo, a životinje sa 0.01, čovek je neuporedivo svesniji od životinje, ali sa stanovišta onog čudovišta razlika između nas ne postoji. U vezi primera, onaj u Mongoliji što je izgradio trospratnu kuću nije svestan burdž kalife, pa zato može i da se šepuri pred saplemenicima. Ako je svestan, biće mu svejedno da li je na trećem ili prvom spratu, jer zna da ima i onog koji je na trista trećem.
Što se tiče društva, da, u pravu si, ali samo uslovno. Mravi, pčele i još neke životinje su primeri, ali oni to rade po automatizmu, nagon ih tera na to. Reći ćeš, nas takođe tera nagon. Pa da, ali pčele od kada postoje prave saće i košnice od istog materijala, po istim nacrtima, hiljadama i milionima godina. Čovek nikada nije tako pravio kuće. Najpre smo se skrivali po pećinama, pa onda imali zemunice i kolibe, kuće od trske i pruća. Zatim smo pravili kuće od blata, pa od kamena i cigle, a danas od betona i čelika. Praviš li razliku, mi napredujemo u vremenu koristeći intelekt, životinje ne. S druge strane, pčele i mravi imaju organizovana društva. Zna se ko kosi, a ko vodu nosi. Davno sam čitao o pčelama i mravima, ima tu dosta zanimljivog, ali opet postoji suštinska razlika u odnosu na ljude, a ta je da se ljudsko društvo razvija. Najpre smo živeli u hordama, pa u plemenima, da bismo u poslednjih nekoliko godina došli do onoga što se zove porodica(mama, tata i deca). Čini mi se da sada počinje još jedna(poslednja?) faza, društvo atomizirano na pojedince. Kod životinja toga nema, jedan isti program se vrti od kada postoje. Borba za teritorije i parenje, pa znaš kako, to što postoje sličnosti koje ja ne negiram, ne znači da razlike koje takođe postoje nisu suštinske. Jedan pesnik kaže da je upravo jezik ono što nas razlikuje od životinja. Da, znam, delfini razgovaraju, verovatno i mnoge druge životinje, ali to opet nije ona vrsta komunikacije koju može da ostvari čovek.
Dalje, ovo što govoriš o razlikama, pa slažem se, šta da ti kažem, razlika je u stepenu. Naravno da i najprobuđeniji među ljudima deluje poput patuljka prema onom hipersvesnom biću, ali to još uvek ne znači da takvih nema ili ih nije bilo u istoriji.
Ne, nisam siguran da su životinje radoznale, još manje da osvajaju teritoriju. One se prosto mmnože u ekosistemu koji im to omogućava i to je sve. Njihova radoznalost se završava kod zadovoljavanja osnovnih nagona. Doduše, ima tu raznih ispada i zanimljivosti, a neke sam već pomenuo. Recimo kada vidiš laviće u savani kako se igraju.
Da li je volja slobodna ili nije je tema za posebnu raspravu. Ima raznih mišljenja, ali ako nije, to nas onda dovodi do determinizma. Uglavnom, na tu temu su napisani tomovi i tomovi knjiga. Jedino što je meni posle svega jasno je da mi ništa nije jasno.
E sad, ljudi ne rade na osnovu volje, već ih ona goni, ako tako mogu da kažem. Životinje se povinuju volji, tj. nagonu i slepo ga slušaju, dok ga čovek obuzdava i kultiviše.
Što se tiče duše, mislim da ona postoji, ali da nije od ove vrste materije koju možemo da opazimo čulima ili instrumentima. Spekulacija je jedino što nam ostaje. Meni je jasno da smo na forumu, na kojem se okupljaju ljudi koji se uglavnom bave naukom ili "naukom", ali to je prilično ograničenje. Nauka nema odgovor ni na jedno fundamentalno pitanje i u krajnoj instanci se svodi na veru. Zašto su planete loptaste(elipsaste), a ne kockaste, zašto se oko zvezda kreću po kružnim(elipsastim) putanjama, a ne kvadratnim? Ovo nekom može izgledati bezvezno, ali nije. Nauka je kao čardak ni na nebu ni na zemlji. Dobro proučava taj čardak, ali ne ume da objasni na čemu on stoji niti ume da dobro opiše krov. U kojem god pravcu da krene, gubi se. Šta je gravitacija? Odakle uopšte gravitacija? Kakva je to pojava, kako to zašto to? Sve što umemo, to je da kvantifikujemo. Suštinski, nemamo odgovor ni na jedno pitanje. Da, čovek ima dušu, individualnu dušu koja ga razlikuje od životinja, koje je nemaju.
Ne, ne moram da prelazim na Boga odmah, u pravu si. Sigurno je da ne postoji samo još jedan stepenik više od nas. Mislim ono, sigurno je, hoću reći da ja tako vidim stvar. Hm da, Bog je izvan ljudskih kategorija saznanja i opisa(postoji, ne postoji, svemoguć itd.), što opet ne znači da ga čovek ne može spoznati. Malo kontradiktorno, ali je tako, šta da se radi.
Što se tiče ludila i stvari koje su ti se događale, pa, šta da kažem. Svet je svakako mnogo veći nego što smo mi u stanju da pojmimo, ali se ta veličina ne širi u prostoru(i vremenu) onako kako bi smo mi bili u stanju to da shvatimo. Nedavno sam slušao jedno predavanje, pa mi je zapala za oko(i uho) jedna rečenica koju je predavač povremeno koristio: "mi smo na slici, kako možemo spoznati(videti) sliku"? Teško, možda je nekom i uspelo, ali se to još teže da opisati rečima.
Duša ne nastaje i ne nestaje, ona je večna.
Ako govoriš o smislu verovanja, da, postoje ljudi koji veruju na način koji si opisao, međutim tu se postavlja jedno pitanje. Šta je čovek? Ako veruješ da duša postoji i da je večna, to još uvek ne znači da se na taj način produžava lično postojanje pojedinca, tj. osobnosti. Everbeck ti je to dobro objasnio. Duša plus telo čine čoveka. Smrt tela prekida i postojanje čoveka. Pera Perić, rođen pre xy godina, od majke te i te i tate tog i tog, umro pre zt godina, proživeo život ovako ili onako nikada više se neće vratiti ni ovde na zemlju niti će biti u nekom drugom svetu. Nema produžetka ličnog života u beskonačnost, to je sigurno. S druge strane, kao što rekoh, duša je večna, ali sama duša nije čovek. Sada dolazimo i do pitanja reinkarnacije, ali je i to prilično zahebato.
|